– Niko nema pravo da ćuti ma koji posao obavljao, ma čime se bavio, jer tako pristaje na genocid – od Bošnjaka zahtijevaju da prešute istinu, ali više nikad ako Bod da – elitocid-genocid u Prijedoru ravan je onom u Srebrenici. Poruka je to dr. Mustafe ef. Cerića, bivšeg reisu-l-uleme u BiH povodom obilježavanja 31.maja, Dana bijelih traka.
Njegov status prenosimo u cjelosti:
-Niko nema pravo da ćuti ma koji posao obavljao, ma čime se bavio, jer tako pristaje na genocid – od Bošnjaka zahtijevaju da prešute istinu, ali više nikad ako Bod da – elitocid-genocid u Prijedoru ravan je onom u Srebrenici.
Skender Kulenović je 1942. u zanosu borbe protiv stranog okupatora napisao poemu “Stojanka, majka Knežopoljka”, a koju je posvetio “ženi voljenoj i bezimenoj” i njena 3 sina! Pobijedili su okupatora i rekli: bratstvo i jedinstvo … zločin nikad više … ali se četnika unutar partije nisu riješili i onda …. dolazi elitocid, dolazi Prijedor!
Admir Muhić je napisao poemu “Hava Majka Prijedorčanka”, TU nije u pitanju žena bezimena, nije u pitanju fikcija nego realnost. Majci Havi je ubijeno ŠEST (6) sinova i muž: Senad, Sejad, Nihad, Zilhad, Zijad, Nishad i Muharem…Pored tog zločina – zločini u kojima su ubijene porodice sa 2, 3 djece su za zločince bili uobičajeni! Eto kako su se komšije odužile nakon 1945.
Zato, niko nema pravo kazati da ga se genocid u Prijedoru ne tiče, da ga se tobože današnja politika ne tiče, da ga nervira politika, jer bez obzira na to čime se vi bavili, bili sudije, doktori, profesori,
Svjedoci:
Nusreta Sivac – sutkinja suda u Prijedoru kojoj su zabranili da uđe u sud, kolege sudije joj okrenuli leđa!
Rezak Hukanović – novinar kojeg komšije nisu poznavale nakon što je zlo krenulo!
UBIJENI:
Gradonačelnik Čehajić – ubijen!
Husein Crnkić – profesor-ubili ga bivši učenici!
Nedžad Šerić- predsjednik prijedorskog suda – likvidiran!
Eso Mehmedagić – opštinski pravobranilac – likvidiran!
Zlatan Beširević – direktor preduzeća Bosnamontaža – ubijen!
Mehmedalija Hadžić – ugledni prijedorski privrednik koji je natjeran da siluje Bošnjakinje, nakon čega umire!
Asaf Kapetanović – vlasnik prijedorskog kafića, najveći donator restauracije pravoslavne crkve u Prijedoru-ubijen.
Doktori: Osman Mahmuljin, Eniz Begić, Jusuf Pašić, Željko Sikura, Razim Musić…-ubijeni!
Dr. Eso Sadiković – sin kozaračkih partizana, doktor svjetskog glasa, -ubijen.
Bajram Zgog – prijedorski fudbaler Rudara- ubijen od strane dojučerašnjih navijača!
Emir Karabašić je bio veliki prijatelj Duška Tadića. 20. juna 1992. u subotu prijatelj je ubio svog Emira….
Danas službena tijela Prijedora ograničavaju okupljanja, obilježavanja genocida, žele da sakriju istinu, dok kreatorima laži omogućavaju da šetaju ulicama i šire gnusne bljuvotine. Znači, ne može da te se ne tiče, ma šta radio, ma koliko i šta razumio u datom trenutku o političkoj situaciji u Bosni. Zato budi dostojanstven digni glas i stavi bijelu traku. Ne stidi se sine istine – poručio je Cerić.