Segmedina Bjelošević (24) streljaštvom se bavi deset godina i osvajačica je brojnih medalja, kako na domaćim, tako i na međunarodnim takmičenjima. Državna je prvakinja i jedina djevojka koja je u poslijeratnom periodu na Svjetskom kupu pogodila svih 60 meta (600/600). Kako nam je kazala, po državnu medalju je otišla zahvaljujući pomoći sarajevske Općine Novi Grad, koja je je pomogla da kupi streljačku opremu.
Nakon završetka studija na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije stekla je zvanje diplomiranog menadžera sigurnosti. Trenutno je kapiten ženske seniorske ekipe Streljačkog kluba “Sarajevo”, koja je dvije godine zaredom proglašena za najbolju ekipu Kantona Sarajevo.
Održano je finalno kolo Premijer lige BiH u streljaštvu u kojem ste bili pojedinačno najuspješniji. Kada je riječ o pripremama za takmičenja, kako izgledaju Vaši treninzi i koliko je teško doći do rezultata do kojih Vi dolazite?
– Treninge imamo šest puta sedmično u trajanju od dva sata. Svaki trening dobijemo novi zadatak od trenera koji moramo ispuniti. Najvažnije je biti redovan na treningu i ispunjavati sve zadane zadatke, te da sve probleme koje imamo ostavljamo ispred streljane, a da se ta dva sata fokusiramo samo na ono što radimo. Pored talenta je potrebno imati dovoljno želje, volje, strpljenja i biti uvijek fokusiran na ono što radimo, jer se bez toga zaista ne može. Streljaštvo je specifičan i individualan sport, koji traži mnogo zalaganja, tako da ko je spreman na te velike izazove on će i postati uspješan.
Postoji li neka medalja koja Vam je posebna draga?
– Jako mi je teško izdvojiti koja mi je medalja omiljena, jer zaista je velika čast i posebna emocija predstavljati državu, Klub i sebe na takmičenjima. Sve medalje imaju svoju priču iza koje stoji veliki rad i trud. Kada se uspijem izboriti sama sa sobom i uraditi sve ono što vježbam na treningu zaista mi svaka medalja postaje omiljena. Kako koja dolazi tako mi je i draža. Ali nekako, u sjećanju mi ostaje moja prva medalja osvojena na takmičenju koje je održano u Sarajevu. To mi je bilo prvo takmičenje i prva zlatna medalja. I naravno tu je i medalja državne prvakinje BiH koja ima posebnu vrijednost.
Od čega se sastoji streljačka oprema?
– Sastoji se od streljačkog odijela, koje čine pantole i jakna koji su rađeni od posebnog materijala koji se naziva kanvas. Zatim imamo streljačke cipele i rukavice. Naravno, tu je i oružje, gdje od vazdušnog oružja postoji puška i pištolj.
Da li je oprema skupa?
– Oprema je zaista skupa. Za jednu streljačku opremu i oružje potrebno je preko 10.000 KM da bi strijelac uspio u ovom sportu. Bez adekvatne opreme i oružja jako je teško i rezultati ne dolaze tako brzo, u nekim slučajevima rezultata čak i nema, posebno ako je oružje staro ili ako je oprema oštećena ili iznosana.
Imaju li vlasti sluha za pomoć sportu i mladima koji predstavljaju našu državu i postižu značajne rezultate?
– Nažalost, sluha za ovaj sport je jako malo, skoro pa nikako. Kanton i Federacija su nama izvor prihoda, ali nije to novac sa kojim mi možemo svim strijelcima kupiti opreme, oružje i otići na velika takmičenja u većem broju. Žalosno je da sport koji je 25 godina zaredom prvak BiH nema veću pomoć od mnogih institucija ili firmi koje bi pomogle nama sportistima da još više uspijemo i dođemo do te Olimpijske medalje. Znamo da je naš strijelac Nedžad Fazlija bio najuspješniji sportista na Olimpijskim igrama dugi niz godina.
Da li imate finansijsku podršku Kantona ili čak Općine kojoj pripadate?
– Ovom prilikom bih se zaista željela zahvaliti svojoj Općini Novi Grad koja mi je novčano pomogla da kupim novu opremu uz pomoć koje mi je rezultat drastično skočio i upravo sam sa tom opremom i postala državna prvakinja. Također, Općina Novi Grad mi je ove godine dala i stipendiju koja će mi također pomoći u sportu.
Koliki stimulans stipendija predstavlja jednoj mladoj osobi koja gradi akademsku i sportsku karijeru?
– Stimulans u sportu je jako važan. Nažalost mi živimo u državi gdje sportisti od toga ne žive, svi moramo pored sporta i da radimo. Sport nije nešto što nas hrani. U drugim država se sportisti plaćaju i ništa drugo u životu ne moraju da rade, već samo da se fokusiraju na sport. Smatram da svaka pomoć, kako u životu, tako isto i u sportu je veliki stimulans da se uspije, a ne da djeca napuštaju sportove jer ne mogu sve da stižu. Neko ide u školu, neko na fakultet, neko i radi i kada na sve to nema bilo koji stimulans on odustaje od sporta, a onda dolazimo u situaciju da mladi i zbog toga idu van granica BiH.
Kako se pojavilo zanimanje za ovaj sport i na koji način je došlo do Vašeg prvog susreta sa streljaštvom?
– Moj uzor u životu je Stiven Segal. Gledajući njegove filmove i emisije svidio mi se njegov karakter. Jednog jutra sam sa ocem gledala emisiju u kojoj je gostovao Segal i prikazivao je svoju streljanu u kojoj puca. Pucajući on je skupljao novac za oboljelu djecu i tako svake sedmice ili mjeseca nosio bi taj novac u bolnice ili domove. Pošto ja nisam rođena za glumu željela sam da se isprobam u streljaštvu. Moj otac je otišao u dvoranu Zetra gdje je pronašao streljački klub ”Sarajevo”, porazgovarao je sa trenerima i ja sam za dva dana počela da treniram i to traje već 10 godina.
Šta savjetujete onima koji žele da se bave streljaštvom?
– Svakoj osobi ili djetetu zaista bih preporučila da se učlane u naš Klub. Prije svega, mi u streljaštvu pronalazimo sebe. Streljaštvo je jako zahtjevan sport koji traži preveliku dozu skoncentrisanosti, smirenosti i fokusiranosti. Streljački klub ”Sarajevo” je jedan od najuspješnijih klubova u BiH što potvrđuje i činjenica da smo 25 godina za redom prvaci BiH. Stoga, postanite i vi dio našeg kluba i naše porodice.
A kakve su Vaše ambicije i planovi u narednom periodu?
– Svaki uspješan sportista mora imati velike ambicije i planove za uspjeh. Naravno da ću nastaviti svakodnevno trenirati i davati svoj maksimum. Sada nam predstoji veliki broj takmičenja, pa su najvažniji planovi da se što bolje pripremim za njih i da što više medalja donesem, kako klubu tako i Bosni i Hercegovini.
Postoji li u našoj zemlji budućnost za ovaj sport?
– Itekako postoji. Streljaštvo nikada nije imalo bolje strijelce nego sada. Nadam se da će i država imati više sluha za ovaj sport, bar pola od onoga koliko mi strijelci dajemo za ovu državu i koliko se trudimo da se naša zastava zaviori na najvećim takmičenjima. S obzirom na generacije koje tek dolaze zaista streljštvo ima svijetlu budućnost.
Ljubav prema streljaštvu je spojila Vas i Vašeg partnera. Možete li podijeliti Vašu ljubavnu priču s nama?
– U našem klubu postoji već veliki broj strijelaca koji su u vezi ili braku već dugi niz godina, pa tako nije izostala ni moja ljubav. Da mi je neko prije nekoliko godina pričao da ću i ja biti dio priče da nađem ljubav u streljani ne bih mu vjerovala, jer sam zaista bila okrenuta samo ljubavi prema streljaštvu, ali čuda se dešavaju. Jako sam ponosna na svoju vezu sa Dinom. To nam je bila dodatna motivacija za treniranje tako da smo svaki dan na treningu i imamo zajedničke planove, koji su čak vezani i za streljaštvo. Dino je počeo trenirati prije pet godina u našem klubu i trenutno gađa vazdušnim pištoljem. Prema njegovoj priči ljubav prema streljaštvu se rodila kada je čitao članak na jednom portalu vezan za mene. Počeo je trenirati u našem klubu gdje smo provodili vrijeme zajedno, išli na razna takmičenja i u svemu tome se rodila predivna ljubav koja traje već četiri godine. Jako sam ponosna što pored sebe imam osobu sa kojom mogu razgovarati o svemu, pa čak i o streljaštvu i što smo jedno drugom uvijek najveća podrška.