Teresa Thorling je bila mlada, plava i lijepa. Osim toga, bila je poznata kao ovisnica o drogama, a da bi dobila novac za to – radila je kao prositutka povremeno. Živjela je u švedskom gradu Malmo sa 20 godina starijim muškarcem. Kako je sada Copenhagen, takav je nekada bio Malmo – ubrzani grad sa trajektnim lukama. U sedamdesetim i osamdesetim, prostitucija je još uvijek bila legalna, tako da su ovi dijelovi ulica bili puni mušterija iz cijele zemlje.
- septembra 1979. godine, čovjek u ovom gradu je sakupljao flaše i pronašao golo tijelo prekriveno tepihom. To je bila Teresa.
Gertie Jensen je imala 31 godinu i imala istu ovisnost i istu zanimaciju kao i Teresa. Također je nešto kasnije nađena mrtva, sa tepihom preko njenog golog tijela, ali u drugom gradu – Gothenburgu, koi je inače, drugi najveći grad u Švedskoj.
Na početku je bilo obećavajućih tragova – jedna radnica je rekla da je vidjela auto metalic zelene boje – Saab 900 tu večer, dok je druga spomenula agresivnog klijenta koji je proveo vrijeme kod Terese. Pričalo se i o žutom Mercedes taksiju.
Ali, kako je vrijeme prolazilo, činilo se da nijedan od ovih tragova ne vodi nikuda, mediji su se prestali interesovati, dok zanimanje za ove smrt ove dvije djevojke nije u potpunosti izblijedila.
U agustu 2016. godine, glavni detektiv Bo Lundqvist (Švedska) dobio je intigrantan mail. Naslov je glasio „OP PAINTHALL“, a pošiljaoc je bio detektiv iz Engleske.
Operacija „Painthall“ je bila istraga o hladnim neriješenim ubistvima i napadima, za koji se sumnjičio tzv. Yorkshire Ripperm odnosno Peter Sutcliffe.
Detektiv iz Engleske koji je proučavao ovog zločinca imao je 53 godine i pridružio se policiji u Švedskoj 1990. godine. Tadašnji slučaj govorio je o vozaču kamiona koji je nasilno napadao žene sa sjevera Engleske u periodu od 1970. do 1981. godine. I možda i nikada ne bi bio uhapšen, da ga policija nije slučajno zaustavila zbog lažnih tablica. Odmah je optužen za 13 ubistava i sedam napada te je osuđen na doživotnu kaznu.
Postojalo je pitanje – mogu li ove policije međusobno pomoći i povezati osuđenika iz Engleske sa zločincem iz Švedske?
Postojale su indikacije da je Sutcliffe putovao sa kamionom između luka Limhamn u Švedskoj i Dragor u Danskoj.
Postojao je i mogući dokaz – dlaka kose koja bi se mogla testirati putem DNA. Ali, postojao je problem – švedski zakon nalaže da svi zločini koji nisu riješeni do 1. jula 1985. godine, se ne mogu istraživati. Lundqvist je svejedno osjetio tračak nade, jer je to mogla učiniti britanska policija. Da li je to zaista britanski ubica koje je ubio i ove dvije žene?
Penzionisani policarajc Chris Clark vjerovao je i da je postojalo 13 preživjelih žena.
Goran Svedberg je u to vrijeme radio kao novinar u švedskim lokalnim novinama. Za BBC je rekao da je ubistvo bilo na svim naslovnicama nekoliko dana, ali je interes kasnije pao. Ovakva ubistva jesu bila rijetka, ali nisu bila iznenađujuća za djevojku kakva je bila Teresa.
“Bila je to velika stvar, ali ne i glavna, jer je bila ovisnica o drogama i prostitutka”, rekao je.
Novinari su primjetili sličnosti između ovih ubustava. Sve u bile bez odjeće kada su nađene i udarene u glavu od pozadi te su vezane konopcem. Policija iz Malmoa je dobila odgovor i britanske policije da li je Sutcliffe dolazio u Švedsku, a odgovor je bio ne. Jedini put kada je išao preko granice je u Čehoslovačku 1971. i u Pariz 1974. na medeni mjesec.
To je bio kraj.
Izvještaji policije
Ili nije? Istina je da se zakon mora poštovati, te da on nalaže da se ne mogu istraživati neriješeni zločini prije ljeta 1985. godine u Švedskoj. Ali, moguće je da je neki od zločina Sutcliffe počinio i nakon ovog datuma. To je dokaz koji je Lundqvist iskoristio kao činjenicu i poslao dlaku kose na DNA testiranje u labaratorij. Uskoro očekuje rezultate.
„Bitno je da govorimo za mrtve, bilo da su bili prosistuke ili da su bilo koje druge profesije“, rekao je. Ovom detektivu ostaje da čeka, kao i porodici djevojaka koje nikada nisu pronašle smiraj.
(Ines Sandžaktarević)