Dvadeset godina Dragan Čović živi od nedostatka dokaza. A kada su svi dokazi tu – onda preživljava od demantija. Što je stvar očiglednija, demantiranje je „uvjerljivije“. Prvi na scenu stupi Poskok, a onda na kraju sve zaključi – Kabinet hrvatskog člana Predsjedništva.
Nije, dakle, išao u Rusiju o državnom trošku.
Nije izrabljivao bošnjačke logoraše u Mostaru.
Nije njegov savjetnik službeno vozilo Predsjedništva koristio za otmicu.
Nije rekao da je građanska država ustvari – islamska država.
Nije rekao da ima plan A. Nije rekao ni da ima plan B.
Nije se izjašnjavao kao Jugosloven.
Nije se potpisivao ćirilicom.
Nije navijao za Velež.
Nije gradio kuću u Mostaru.
Nije mijenjao tok Radobolje.
Ukratko, Dragan Čović nije postojao. Samo se povremeno ukazivao.
Posljednje ukazanje Dragan Čović je imao u Rusiji, na stadionu u Rostovu. Nije baš izgledao kao „majka Božija“, ali se želio ponašati kao „Bič Božiji“. Svi koji su željeli vidjeti su vidjeli i dokument naslovljen kao „interna narudžbenica“ u kojem piše da „NJ.E. Dragan Čović“ putuje na „službeni put“ u Rusku Federaciju.
Traži se aktom i nabavka avio karata za Željka Loncu, referenta za protokol u Predsjedništvu. Sve što je traženo, to je i odobreno. Čović se ukazao u Rusiji, službenik za protokol iz Predsjedništva je bio s njim, ali – „službeni posjet“ je ocijenjen – privatnim. Znači, nismo dobro vidjeli.
Osim što ne vidimo, izgleda, da i ne čujemo. Policija je snimala, a Dario Krezić je pričao na telefon sa Oliverom Marjanovićem dok je ovaj u svom automobilu držao „zagepekovanog“ Maria Markotu.
„Eto me. Znači, signalizacija će biti blinkeri“, objašnjavao je Marjanoviću Dario Krezić, inače savjetnik za sigurnost Dragana Čovića.
Nedugo, potom, oko 21.30, 26. novembra 2015. godine, Krezić je došao do Marjanovića gdje su otetom Markoti zaprijetili da više ne priča o kriminalu HDZ-a BiH. Policija je sve zadokumentovala, prijavila Tužilaštvu, Marjanović je osuđen za krivično djelo, a savjetnik Krezić i službeno vozilo su nestali iz spisa.
„Moj savjetnik nije učestvovao u tome“, demantirat će Dragan Čović nakon što smo na Žurnalu objavili audio snimke koji dokazuju da je prilikom otmice korišteno ljudstvo i materijalno-tehnička sredstva hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
„Ponosan sam na svoju ulogu u Mostaru u periodu 1992-1995“, glasio je odgovor Dragana Čovića na pitanje zašto je izrabljivao zarobljene Bošnjake. Dokument koji je 2013. godine ugledao svjetlo dana Draganu Čoviću ne znači ništa. Njegova riječ jača je od bilo kojeg dokaza.
Kada sam ga, 2011. godine u Mostaru, pred desetak novinara, upitao da li je kupio zemljište u naselju Bare, te da li mijenja tok rijeke Radobolje kako bi izgradio vilu, Dragan Čović nije ni trepnuo prije nego je izgovorio da to „nije tačno“. Na sedmoj minuti videa iz priloga vidjet ćete taj odgovor.
A na fotografiji ispod vidite kuću koju je Čović dvije godine kasnije izgradio na zemljištu koje „nije kupio“.
Treba li više dokaza? Treba. Jer koliko god novinari i policija skupe dokaza protiv Čovića mnogo više ih državni tužioci izgube prilikom transporta od Tužilaštva BiH do Tužilaštva Kantona Sarajevo, piše Žurnal.