Slučaj novinara Claas Relotius koji je prevario najuglednije medije njemačkog govornog područja tema je tih istih medija, piše Deutsche Welle i dodaje da se tako saznalo da je Relotius lagao pišući i o susretu ratnih veterana u Sarajevu, o krvnoj osveti u Albaniji.
“Zemljotres koji izazvalo raskrinkavanje novinara Claasa Relotiusa još uvijek traje. Ko god je s njim imao posla, našao se u situaciji da provjerava članke stare po nekoliko godina. Među njima su i mnogi ugledni švicarski mediji”, navodi DW.
Tako švicarski list Tagesanzeiger sada piše da je na Relotiusa “očigledno pao i bazelski list Tageswoche“.
“Reportaža iz Sarajeva objavljena u aprilu 2012. na dvije stranice i pod naslovom ”Rat u glavi” sadrži fiktivne dijelove. Relotius je navodno 2012. posjetio sastanak traumatiziranih ratnih veterana koji su se u Sarajevu našli 20 godina poslije rata”, navodi se.
Nije jasno da li protagonisti uopće postoje
Prema Claasu Relotiusu, taj sastanak je organizirao Centar za nenasilnu akciju.
Mirovna aktivistkinja te bosanske nevladine organizacije Ivana Franović izjavila je za RTS da ne zna za takvu konferenciju i da je riječ o neistini.
Aktivistkinja za mir Velma Šarić iz Centra za istraživanje sukoba u Sarajevu također je, odgovarajući na na zahtjev novinara, izjavila da nikada nije čula za tu konferenciju balkanskih veterana.
“Nije jasno da li ti protagonisti uopće postoje; Tageswoche ih ne prikazuje na fotografiji”, navodi se u tekstu švicarskog lista.
Tageswoche je od decembra prestao da postoji, podsjeća DW i dodaje da je 2012., kada je ova reportaža objavljena, Urs Bues bio jedan od odgovornih urednika.
“Ako šest godina kasnije saznate da je novinar izmislio reportažu, to je naravno neprijatno. Članak je najvjerovatnije kupljen od agencije, s kojom je Tageswoche otkupljivao priloge iz inostranstva. Prema kolegama postoji povjerenje. Vjerovali smo Relotiusu. Postoje određeni etički standardi kada se radi u novinarstvu”, kaže Bues, prenosi švicarski Tagesanzeiger.
A Neue Zuercher Zeitung am Sonntag, između ostalog, piše o reportaži koju je Relotius objavio prije nekoliko godina, o jednom zatvoru u Norveškoj u kojoj on pominje nepostojećeg zatvorenika.
“Drugi primjer potiče iz članka pod naslovom ”Oko za oko, krv za krv”, o krvnoj osveti u Albaniji, objavljenom 9. decembra 2012. godine: reporter prati navodnog predstavnika Nacionalnog odbora za pomirenje, albanske nevladine organizacije. Ovaj čovjek, star 43 godine, opisan kao mrzovoljan momak koji nosi vunene džempere i gumene čizme, u tekstu se zove Jenva Bashi”, navodi list.
Rad u Guardianu
Rezultat provjere kod Nacionalnog komiteta za pomirenje glasi da tamo nikada nije radio Jenva Bashi. To potvrđuje Gjin Marku, šef te albanske nevladine organizacije.
Do sada nije bilo moguće potvrditi postojanje drugih protagonista u toj priči, a možda se to nikada neće ni desiti, navodi DW.
Relotius je u Spiegelu objasnio da nisu falsificirani svi njegovi tekstovi.
Koje priče su ispravne a koje nisu, najbolje zna on sam, ali Relotius nije dostupan za Neue Zuercher Zeitung am Sonntag, navodi se.
Claas Relotius, kako se navodi, je prevario cijeli jedan sistem.
I to ne samo od kako je postao uspješan, navodi DW i dodaje da se na stranici Hamburške škole novinarstva, čiji je student bio, između ostalog, spominje da je radio za britanski Guardian.
Ovaj list je na zahtjev da provjeri tu informaciju odgovorio da provjerava sve sisteme ali da “nema naznaka da je on ikada pisao ili radio za Guardian“.
“Još jedna neistina u djelu Claasa Relotiusa”, konstatira Neue Zuercher Zeitung am Sonntag.