DW: Neizvjesne reforme Evropske unije

preporučujemo

Po starom dobrom običaju, njemačka kancelarka je odmah po imenovanju pohitala u Pariz. I Njemačka i Francuska su složne u svojoj evropskoj politici i žele reforme. Ali nije baš izvjesno kakve bi one mogle da budu.

Istog onog dana kada je položio zakletvu, novi njemački ministar spoljnih poslova, socijaldemokrata Hajko Mas, odletio je u Pariz. A ni Angela Merkel nije dugo čekala. Samo dva dana nakon ponovnog izbora za kancelarku, ona je ovog petka (16.3.) u glavnom gradu Francuske. Sa sobom je povela i ministra finansija Olafa Šolca jer će se prije svega razgovarati o finansijama. Francuski predsjednik Emanuel Makron moraće da se potrudi kako bi sagledao razlike u onome što govori hrišćansko-demokratska kancelarka i njen ministar iz SPD-a.

Francuski predsednik je u svom govoru na Sorboni objavio svoju viziju reformi u Evropi, ali je, zbog odugovlačenja sa formiranjem nove njemačke vlade, reakciju Berlina moao da sačeka. Doduše, pojedini predstavnici CDU i SPD iznosili su svoja mišljenja – koja su bila prilično protivrječna. Novi ministar finansija Šolc bio je uzdržan, jer dobro zna da se od njega u Njemačkoj očekuje nastavak solidne (neki će reći: škrte) politike koju je vodio njegov prethodnik Volfgang Šojble. Ali neke druge njemačke socijaldemokrate, poput bivšeg predsjednika stranke Martina Šulca, izlazak u susret francuskim prijedlozima maltene su postavili kao uslov za novu vladajuću koaliciju. I ministar spoljnih poslova Mas izjavio je u srijedu (14.3.) u Parizu da je došao da “konačno prihvati ruku koju je ispružio Emanuel Makron sa njegovim prijedlozima za obnovu Evrope”.

Radi se o mnogo novca

O čemu se zapravo radi? Makron prije svega predlaže veliki budžet za investicije i zajedničkog ministra finansija evrozone. Njemački CDU i na jedno i na drugo gleda sa skepsom. Merkelova želi da glavna odgovornost za finansijsku politiku i dalje ostane u nadležnosti država-članica, a nakon što je ponovo imenovana za kancelarku, za javni servis ZDF je izjavila da ne želi “preklapanje garancija i odgovornosti, ili da (državne) dugove jednostavno pretvorimo u zajedničke, bez da se nešto učini na konkurentnosti – u tome se ništa neće promeniti”. Pojednostavljeno rečeno, Njemačka nema namjeru da plaća dugove Francuske i drugih zemalja, bez da nešto dobije zauzvrat.

To što je njemačka vlada izrazila spremnost da plaća više u budžet EU, smjesta je naišlo na oštru kritiku i od njemačkih liberala (FDP) i populističke Alternative za Njemačku (AfD). Ekonomski stručnjak Klemens Fuest, direktor minhenskog instituta Ifo, smatra da je to “blanko ček” za finansijski slabe zemlje evrozone koje mogu da sav svoj teret prebace na Njemačku. “Najveća greška je ustati i reći: mi želimo više da plaćamo”. To je “nevjerovatno nemarno i lakomisleno“, kaže Fuest.

Danijel Kaspari, šef poslaničke grupe CDU/CSU u Evropskom parlamentu, nije siguran ni u to da su Makronovi prijedlozi nešto mnogo popularni i u Francuskoj.

“Kada je riječ o novcu, Francuzi će radije da stisnu kočnicu“, izjavio je Kaspary za nemački javni servis SWR – trostruko veći evropski budžet kakav traži Makron, “apsolutno je pretjeran zahtjev“.

Ali i Kaspari ukazuje da ostaje želja i Pariza i Berlina da ojačaju Evropsku uniju. I Angela Merkel je prije nekoliko dana još jednom upozorila na to da je Evropa na mnogim područjima “i suviše slaba i suviše spora”. Ona to želi da promijeni, a to neće ići bez dogovora sa Francuskom – u tome se Merkelova slaže sa Makronom.

“Nimalo ne vjerujem da evropski projekat može da ima uspjeha bez ili čak protiv volje Njemačke”, izjavio je i Makron za list Frankfurter algemajne cajtung. „Mi u potpunosti zavisimo jedni od drugih”.

Različiti – i dobro je što je tako

Njemačka i Francuska moraju da se slože i zajednički da rade u Evropskoj uniji ne samo zato što su to dvije najveće države evrozone. Čak nije riječ ni o tome da su te dvije zemlje “baš najveći prijatelji”, smatra Štefan Zajdendorf, zamjenik direktora Njemačko-francuskog instituta u Ludvigsburgu. Ali upravo te razlike dveju zemalja mogu da budu od koristi čitavoj EU: “Saradnja s Parizom veoma je uspješna između ostalog i zato što Francuska tradicionalno predstavlja antipod Njemačkoj”, smatra Zajdendorf. A kada se Njemačka i Francuska o nečemu slože, onda je to kompromis koji je manje-više prihvatljiv za gotovo sve druge zemlje Evrope.

“To je dobit iz tog specifičnog odnosa koji traje sve do današnjih dana. Mnogi evropski sukobi mogu se uočiti u odnosu koji vlada između Njemačke i Francuske, i zato neki njemačko-francuski kompromis lako može da postane i evropski kompromis.“

Ipak, i Zajdendorf se pita da li Njemačka i Francuska i dalje mogu da predstavljaju želje drugih. Uspon desničarski-populističkih i evroskeptičnih stranaka gotovo svuda u Evropi  – a nedavno se to moglo videti i u Italiji – moglo bi značajno da oteža pokušaje da se postigne veća integracija Evrope. A posebno kada je riječ o doseljenicima, Angela Merkel je u toj mjeri usamljena u čitavoj Evropi, da ona gotovo uopšte više ne može da pronađe saveznike za „novi poticaj Evropi“ na način njemačke kancelarke.

Ipak, može se reći da je ova posjeta Parizu za staru-novu njemačku kancelarku u stvari čak i ugodan susret. Ona naime, nakon Francuske, planira da posjeti Poljsku – a tek tu će moći da se suoči sa poteškoćama kada je riječ ambicijama da se Evropska unija reformiše.

Najnovije

Vijećnici u Novom Sarajevu žele sebi povećati paušale: Da li je opravdano povećanje?

Općinsko vijeće Novog Sarajeva danas je trebalo razmatrati i povećanje naknada vijećnicima, članovima radnih tijela i članovima Kolegija Vijeća. U...