Ekskluzivna ispovijest pripadnica Lev Tahora koje žive u Istočnoj Ilidži

Preporučujemo

Nakon niza odbijanja, pripadnici Lev Tahora primili su ekipu N1 u svoj privremeni dom u Istočnoj Ilidži. O načinu života, odgoju djece prije svega, ali i o brojnim optužbama na račun njihove zajednice, govorile su dvije pripadnice, Esther i Chayeh (Kajeh). Ova grupa od 37 članova uskoro bi trebala napustiti Bosnu i Hercegovinu, a gdje će dalje, ne žele otkrivati, jer tvrde, da su u konstantnom progonu zato što su drugačiji.

Život je, kaže Esther u Kanadi postajao sve teži. Diskriminacija je postala nesnošljiva. Tri porodice su pozvane, tvrdi, na sud.

- -

A na pitanje, može se otići iz Lev Tahor zajednice, odgovara, naravno. Bez obzira na to što postoje brojne optužbe nekadašnjih članova o tome da su morali pobjeći iz tog okružnog okruženja, spašavajući vlastite živote. Jedan od onih koji iznosi optužbe je i njen rođak.

Sada ih progone, kuda god da krenu. Najgore iskustvo imali su, tvrde, u Kurdistanu. Zbog brojnih optužbi na račun njihove zajednice, danima su bili na ispitivanju.

– Pokušali smo stupiti u kontakt s Crvenim krstom, organizacijama koje se bave ljudskim pravima, ali uzeli su nam telefon, držali su nas zatočeni s vrlo malo hrane, samo da preživimo, bez kreveta, tuševa, odjeće da se presvučemo. Kada su nas pustili, djeca su već imala gljivice na nogama prvi put u životu. U subotu poslije podne su nas odveli na aerodrom na način da su nas nosili, držali za ruke i noge, djecu su nam uzimali iz naručja, i danas su djeca u strahu, pričaju o tome, moja kćerka je povrijedila ruku jer se grčevito držala za mene – kazala je Chayeh.

- -

Gdje će nakon što napuste BiH, ne žele otkriti. Kažu da se uzdaju u vjeru da im pokaže pravi put. I dok su žene uglavnom tijekom dana zaokupljene djece, muškarci su pretežno na molitvi.

Muškarci molitvu obavljaju u kući pored. Osim stolova i stolica, drugi namještaj nemaju.

Esther je dio Lev Tahora od rođenja. Kaže, za drugi način života ne želi da zna. U Kanadi su imali sretan život. Gledali su, kaže, svoja posla. Proizvodili svoju hranu. A onda su socijalne službe pokucale na vrata. Zbog djece.

– Dolazili su, dolazili, dolazili, pokušavajući nas natjerati da djecu šaljemo u njihove, javne škole. Ali mi znamo da to nije način na koji želimo da ih odgajamo. U našoj svetoj knjizi tako ne piše. Da uče razne stvari poput toga da je čovjek nastao od životinja, od majmuna, neću dopustiti da moja djeca uče takve stvari – ispričala je Esther.

Najnovije

Potpredsjednica NSRS podržala zvižduke za himnu BiH na finalu Kupa: “Jer Bosna nije naša država”

Potpredsjednica Narodne Skupštine Republike Srpske i članica SNSD-a Anja Ljubojević, komentarisala je zvižduke za himnu Bosne i Hercegovine na...