Da li smo svjesni činjenica da samo jedan klik na nekoj društvenoj mreži dijeli našu djecu od stravičnih izjava i slika?
Da bismo dokazali ovu tvrdnju, napravili smo lažni profil na društvenoj mreži Facebook, ali su rezultati bili šokantni, u najmanju ruku. Nije mnogo vremena trebalo da se “našoj djevojčici” počnu javljati muškarci starije dobi sa raznim vrstama ponuda. Ali, to nije sve – samo jedan klik, tačnije „like“ ili „zahtjev za ulazak u grupu“, dijelio nas je od grupa naziva poput „Incest“, „Zgodne srednjoškolke“, “Zgodne mame i ćerke sa FB”, ali i mnoge druge – još degutantnijih naziva. U svakoj od njih se mogu pronaći ponude, fotografije i izjave – i svaka od njih je sadržavala riječ “incest”, “maloljetnice” i slične. U galeriji smo priložili samo neke od njih, koje smo dobijali u inbox kao maloljetnica koja je član ovih grupa.
O pedofiliji u našem društvu se i dalje govori jako malo – krije se o tome, šapće o novinskom članku negdje između dnevnih kafa i opet vraća pod tepih – jer je o tome sramota govoriti. A ni zakon djeci ne ide u korist – nemamo ni javni ni zatvoreni registar pedofila, maksimalna kazna za ovo djelo je deset godina te nikako nije proporcionalna posljedicama koje ostavlja na dijete, a na društvenim mrežama vreba sve veća opasnost – kao što smo i dokazali kroz naše višednevno istraživanje.
Ne smije se zaboraviti ni generacijski jaz pa, dok su djeca tehnološki jako dobro potkovana, roditelji rijetko imaju isti nivo znanja, što daje priliku djeci da požale zbog svoje radoznalosti ili naprednog znanja tehonologije. Ipak, i ovo se mijenja uz nove, tzv. “Z” generacije.
“Smatram da još uvijek ne govorimo dovoljno o ovom problemu i da još, kao društvo, nismo osvješteni, educirani i senzibilizirani jer je takvo nešto previše teško i zato, čini mi se da i odbijamo i razmišljati i prihvatiti da se dešava svuda oko nas”, rekla je za Index.ba izvršna direktorica Asocijacije psiholoških i poligrafskih ispitivanja Vildana Zrnanović.
Ona smatra da Bosna i Hercegovina nije tehnološki napredovala da bi imala mogućnost sistemske zaštite svakog djeteta od mogućnosti nasilja.
Zato i ne čudi slučaj, poput onog u Bijeljini kada je 35-godišnji muškarac osumnjičen da je od 2015. godine, putem društvenih mreža, slao djevojčicama pornografski sadržaj i fotografije svoga tijela, a potom je od njih zahtijevao da fotografišu svoje tijelo te da mu te fotografije dostavljaju putem društvenih mreža. Najmlađa djevojčica kojoj je slao ovaj sadržaj imala je 11 godina. Za sve koji budu osuđeni za snimanje maloljetnika zbog fotografija ili videa pornografskog sadržaja, mogu dobiti kaznu od godinu do pet, dok oni koji učine ovakve slike pristupačnim, kažnjavaju se novčanom kaznom ili zatvorom – do godinu dana. A onda nazad na slobodu.
A i na slobodi – pedofile niko ne kontroliše. Dokaz tome je i da su roditelji prošle godine u Banja Luci otkrili da u blizini osnovne škole njihove djece, živi osuđeni pedofil koji je već ranije odslužio kaznu zbog uznemiravanja djevojčica. Zakon ni ovo ne kontroliše – pa je policija jedino mogla pojačati kontrole i pojačati obilaske oko škole i njegove kuće.
REGISTAR PEDOFILA – JOŠ UVIJEK NE POSTOJI
U ovome bi mogao pomoći Registar pedofila, čiji je inicijator upravo Asocijacija psiholoških i poligrafskih ispitivanja. Ali, ne možemo očekivati registar na državnom nivou, već će biti podjeljen po entitetima. Naime, Republika Srpska bi kroz nekoliko dana trebala izglasati zakon koji ovo omogućava, dok se u Federaciji BiH ne nazire ubrzo, kao ni u Brčko Distriktu.
“Cilj registra jeste da ova lica budu pod stalnim nadzorom nadležnih institucija, da se prati njihovo kretanje, da se onemoguće da, poslije izdržane kazne, protekom određenog vremena, rade sa djecom po bilo kojem osnovu ili da se probližavaju objektima u kojima borave djeca“, izjavila je za Index.ba glasnogovornica Ministarstva pravde RS Sanja Džombić.
Ona nam je pojasnila da će uvid u registar imati sud, tužilaštvo i organi unutrašnjih poslova, ali i organizacije, ustanove, institucije i udruženja koja su u neposrednom kontaktu sa djecom i ona koja su nadležna za vođenje postupaka za ostvarivanje zaštite prava i interesa djece. U oba bh. entiteta, registar će biti poluzatvorenog tipa.
“Važno je da znamo ko su ti ljudi i kako da zaštitimo djecu od njih te da spriječimo zapošljavanje pedofila na radna mjesta koja imaju dodira sa djecom“, rekla je Džombić.
Usvajanjem Prijedloga Zakona o posebnom Registru lica pravosnažno osuđenih za krivična djela seksualne zloupotrebe i iskorištavanje djece i njegovom stupanjem na snagu, ujedno se ispunjavaju pretpostavke za vođenje registra.
“A sam Registar bit će polazna osnova za dobijanje informacija o licima pravosnažno osuđenim za krivična djela seksualne zloupotrebe i iskorištavanja djece, te za njihovo dalјe praćenje, i to će omogućiti lakše pronalaženje počinilaca ovih krivičnih dijela, zbog toga što na neki način imamo kontrolu nad kretanjem i životom osuđenih“, objasnila je Džombić.
Narodna skupština RS-a će biti održana sutra, 27. marta, dok bi glasanje se moglo održati dva dana kasnije, a naša sagovornica smatra da neće biti nikakvih problema u njegovom usvajanju – jer je on u interesu svih građana.
Zrnanović iz APPI-a nam je rekla da je Registar u pripremi i za Federaciju BiH, odnosno “negdje na pola puta” te da ne bi trebalo biti većih poteškoća.
“Svakako da bi bilo bolje da je registar javan, ali i registar poluzatvorenog tipa je izvrsna stvar jer će sudovi, tužilaštvo i policija imati pristup ovom registru, a sve osobe i institucije koje zapošljavaju radnike koji će raditi sa djecom, će biti dužni da izvrše provjere da li je taj radnik evidentiran u registru”, objasnila je.
POČINIOCI – OČEVI, TRENERI, DIREKTORI I PJEVAČI
I dok je registar u najavi, kazne ostaju mizerno male za ovakvu vrstu djela. Dok ne dođe do promjene krivičnog zakona u oba entiteta, regulacija ostaje na – roditeljima.
“Jako je bitno kakav roditelj odnos ima sa svojim djetetom i koliko je uključen u njegov svijet i život. Roditelji trebaju svoju djecu obrazovati i po pitanju seksualnosti, imati otvoren i blizak odnos i bez pitanja i tema o kojima ih djeca ne bi smjela pitati, informisati ih o opasnostima i izazovima interneta, a kada je u pitanju mlađi uzrast djece, onda svakako nadzor nad stranicama koje djeca posjećuju i sadržajima koji su predmet njihova interesovanja”, odgovorila nam je Zrnanović.
Da, zaštita ostaje na roditeljima – koji moraju pronaći načine kako kontrolisati svoju djecu – tako što će znati njihove šifre na društvenim mrežama, imati uvid sa kim se djeca dopisuju i sa kim se druže, a komunikacija nikada ne smije izostati.
Osim u slučajevima kada je sam roditelj – koji seksualno iskorištava svoje dijete ili neko blizak njima.
Tako je javnost šokirao slučaj iz 2009. godine kada je Senad Mustedanagić optužen za zločin koji je i sam priznao – seksualno zlostavljanje i silovanje dječaka od 14. godina, kojem je bio trener košarke i porodični prijatelj. Agonija za dječaka je trajala puna dva mjeseca, dok nije priznao sve roditeljima. Mustedanagić je uspio pobjeći iz zemlje, promijeniti ime i u susjednoj Hrvatskoj se zaposliti – kao trener bilijara za djecu u samom centru Zagreba. Tamo je provodio vrijeme sa djecom, često pio kafu sa njihovim roditeljima i to obavezno u prisustvu – svoje buduće žene.
Ipak, za to što je završio iza rešetaka nije zaslužna ni policija Bosne i Hercegovine ni Hrvatske već hrabrost dvojice dječaka – koji su progovorili o silovanju. Policija tada radi svoj posao te je u toj zemlji osuđen na 16 godina, a kasnije i u Bihaću na 12 godina zatvora. Ovaj slučaj je pokazao sve slabosti našeg pravosudnog sistema i to na onim najranjivijim -djeci.
Roditelji jednog od dječaka iz Hrvatske su tada za dnevnik.hr ispričali kako im je prva pomisao bila ubiti tog čovjeka, jer druge kazne nema za ovako gnusna djela. A nema ni za slučaje poput iz 2016. godine, kada je otac iz Bihaća osuđen na 15 i po godina zatvora jer je kćerku silovao od šeste do 16. godine. Iste godine je sud u Doboju osudio i oca i sina za silovanje kćerke, odnosno sestre, koja je sa bratom i začela i rodila dijete. Kazne su upravo zastrašujuće male – otac je dobio pet, a brat tri godina zatvora.
Jedan od slučajeva dobro poznatih javnosti je i onaj od prošle godine, kada je predsjednik Kantonalnog odbora A-SDA ZDK Refik Kurgaš osumnjičen da je počinio djelo spolni odnos sa djetetom. Iz Tužilaštva ZDK nam je potvrđeno da je u julu prošle godine podignuta te potvrđena optužnica i da je u toku postupak. Tu je i slučaj Fikreta Delića iz Tešnja od 64. godine, kojeg je Općinski sud u Zavidovićima osudio na pet godina zatvora zbog bludnjih radnji sa maloljetnom djevojčicom. Delić je poznat kao bh. pjevač, nastupao je i u filmovima poput “Gori vatra”, a njegova kćerka udata je za glumca Enisa Bešlagića. Tu je i slučaj nekadašnjeg direktora “Desete osnovne škole Ilidža” Sude Lavića koji je osuđen na osam godina zatvora zbog spolnog odnosa sa djecom te 10 godina zabrane obavljanja profesionalne djelatnosti – nakon izdržavanja kazne u zatvoru.
LIJEČENJE NEDOSTUPNO, A KAZNE NEADEKVATNE
Slučaja je jako mnogo, ali dosta djece krije ovakve stvari te ne dospiju u javnost. Dva najjača osjećaja koja nastaju kod djece su – krivnja i sram. Oni ih blokiraju te su zato brojke prijavljenih slučaja manje nego u stvarnosti.
A kako psiholozi tvrde, seksualni zlostavljači u većini slučajeva su neko ko sa djecom gradi odnos prožet povjerenjem i posebnom vezom, često i sa roditeljima – pa je tim djeci teže i za priznati šta im se desilo, na šta zlostavljači i računaju.
Osim neadekvatnih kazni za ove zločine, u Bosni i Hercegovini nisu propisane zakonom terapije za djecu koja su proživjela ova traumatična iskustva, ali se ne prate ni osuđeni pedofili nakon odslužene kazne, što čini začaran krug.
A na pitanje da li postoji liječenje za ovaj poremećaj, Vildana Zrnanović nam objašnjava da mogućnost resocijalizacije i “izliječenja” dugotrajnim boravkom u zatvoru nije ostvariva – jer prevazilazi želju za promjenom ponašanja i učenje novih obrazaca djelovanja.
“Pedofilija je poremećaj, i stoga pored kazni koje trebaju biti koliko-toliko više srazmjerne u odnosu na djelo, moramo imati sveobuhvatniji pristup, a kako bi zaštitili našu djecu od predatora. Smatram da je Registar pedofila prvi korak i neophodan za BiH, zatim uvođenje dugotrajnih kazni zatvora uz obavezan psihijatrijski tretman hemijske kastracije, psihoterapija, zabrana bavljenja djelatnostima koje omogućavaju pristup djeci i stalno praćenje kretanja”, pojasnila je.
Američki zakon, ipak, kažnjava pedofile i smrtnom kaznom. U Srbiji se desila promjena nakon ubistva djevojčice Marije koju je već poznati pedofil silovao i ubio. Godinu dana nakon smrti, njen otac je dao prijedlog zakona koji je usvojen 2013. godine. Prema njemu, pedofilija sa smrtnim ishodom nalaže kaznu 10 do 40 godine te ne postoji zastara za ovaj zločin. Nije moguć ni dobrotvorni rad, ni uvjetni otpust te je uveden i monitoring pedofila, prema kojima se moraju javljati nadležnima u slučaju promjene mjesta boravka, posla ili putovanja. A policija Srbija mora javiti i drugoj državi ukoliko pedofil dolazi u to mjesto te je jedina zemlja u ovoj okruženju sa tako dobro izrađenim zakonom.
Pedofiliju kao ozbiljan problem nadležni u našoj zemlji i dalje nisu prepoznali. Dokaz za to je neuvođenje registra na državnom nivou (jer, i kada se usvoji na entitetskom – pitanje je hoće li biti povezana ova tri registra u zemlji), needuciranje stanovništva o ovom problemu, krivični zakon ne propisuje adekvatne kazne (ako uopšte i postoje za ovakva djela) te zato i ne čudi da se problem pedofilije na društvenim mrežama ne može ni prepoznati, a posebno adekvatno kazniti. Do tada, oprez mora biti na roditeljima i bliskim ljudima djece – jer je iskustvo pokazalo da to može biti i naš prvi komšija, porodični prijatelj ili školski zaposlenik. Ne šutite o sumnjama ili već viđenom, jer time stvarate začarani krug i podlogu da se ista stvar ponovi – i vašem djetetu!
(Ines Sandžaktarević)