Junsko jutro je u Mostaru. U Feićevoj, plače dijete; prosjakinja ga umiruje na nekom meni nerazumljivom jeziku. U zraku trepti omara. Lica ljudi u prolazu prazna su i ne govore ništa, osim što nose jalovu nadu da dan neće biti tako vreo, sparan i dug kao što je bio prethodni.
Ovako, dakle, izgleda jutro u kojem nas je napustio Enes Ratkušić.
Enesa sam poznavao od djetinjstva i znam dosta toga lijepog što bi se moglo reći o njemu. Bio je od onih s kojima nijedan razgovor – ma kako da s različitih pozicija u njega ulazite – nije bio gubljenje vremena. Iako smo bili dva potpuno različita svijeta, ponekad čak i suprotstavljena, prema njemu sam se oduvijek odnosio s poštovanjem, ne samo zbog razlike u godinama, nego i zbog toga što je to poštovanje zaslužio svojim ratnim, novinarskim angažmanom i, općenito, svojim postojanjem.
Neka mu je vječni rahmet, napisao je na svom Facebook profilu, Mostarac, bh. književnik i novinar Elvedin Nezirović.
U Mostaru je rano jutros u 62. godini života, nakon iznenadne i kraće bolesti, preminuo sociolog, novinar, književnik i publicista Enes Ratkušić.
Enes Ratkušić rođen je 7. aprila 1957. u Stocu, gdje je stekao osnovno i srednje obrazovanje. Studij sociologije završio je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.
Godinama je radio kao urednik na RTV Mostar, a novinarske tekstove objavljivao je u listovima „Ljiljan“, „Dani“, „Preporod“, „Zambak“ i „Ujedinjena Bosna“ (Čikago), kao i stručne radove u časopisima „Dijalog“, „Bošnjačka pismohrana“, „Slovo Gorčina“, „Blagaj“ (Časopis BZK „Preporod“), „Beharistan“ i dr.
Bio je i kolumnista internet portala Aljazeera Balkans te magazina „STAV“.
Nekoliko godina obavljao je dužnost glavnog i odgovornog urednika „Slovo Gorčina“, pratećeg sadržaja istoimene književno-kulturne manifestacije sa najdužom tradicijom, koja se održava u Stocu.
Napisao je brojne romane i knjige. Uz ostalo i „Zaboravljeni govor probuđenih“, „Tajna bosanskog štapa“, te zbirke pripovjetki „Hrvanje s vragom“, „Dunjalučka škola“ i „Trovanje zdravom hranom“. Dženaza namaz će se klanjati u Ošanjićima kod Stoca, u četvrtak, poslije ikindije namaza.