Energetska kriza trese EU, Rusija majstorski matira

preporučujemo

Kada je ruski predsjednik Vladimir Putin 10. septembra u Minsku izjavio kako se cijena plina na evropskim berzama popela na 650 dolara za hiljadu kubnih metara, dok Gazprom Njemačkoj isporučuje plin po cijeni od 220 dolara, vjerojatno ni sam nije znao koliko se prevario.

Samo nekoliko dana kasnije cijena plina na evropskom tržištu se popela na 970 dolara za hiljadu kubnih metara. Taj iznos je za evropske prilike nestvaran, a u međuvremenu su cijene dostigle i 2.000 dolara.

Šta se događa sa Evropom?

Od početka ove godine svi priželjkuju pozitivne vijesti o oporavku privrede na predpandemijski nivo. Do ljeta nije bilo većih oscilacija glavnih valuta, nafta se nalazila na oko 70 dolara, a oživjela inflacija je predstavljen kao blagodat, tj. doprinos bržem prometu novca, a time u njegovom ulaganju u proizvodnju.

Međutim, najednom dolazi do fantomskog udara, koji je potresao, i još uvijek trese, evropsku energetiku. Bruxelles propagira strategiju koja bi konačno trebala od EU učiniti, osim privredne, i globalnu energetsku silu što ona nikada nije bila.

Je li na evropskom terenu na djelu konačni obračun “odbačenih” tradicionalnih proizvođača energije (ugljen, nafta, plin) i “zelenih” revolucionara čiste energije i ns njom povezanih skupih tehnologija koji se politički i medijski obračunavaju sa neistomišljenicima?

Iako je malo ko mogao očekivati kako bi na evropskom tlu moglo doći do energetske krize, EU se krupnim koracima, zahvaljujući svojoj aroganciji, preko noći dovela do toga da mora da strahuje od onog što donosi budućnost i strepi od nadolazeće zime.

Hronologija događaja

Od sredine juna do sada Evropa se iz “oaze” energetske stabilonosti pretvorila i objekt razračunavanja različitih interesnih silnica na svoju štetu. Evo ukratko hronologije najznačajnijih događaja koji su na to utjecali:

Prvo – najprije je ukapljeni plin (LNG) – i američki i katarski i ostalih svjetskih proizvođača, u širokom luku počeo zaobilaziti evropske LNG terminale zbog visokih cijena koje je postizao u Aziji i Latinskoj Americi;

Drugo – sredinom sjula su Joe Biden i Angela Merkel postigli sporazum o plinovodu Sjeverni tok 2 koji bi trebao biti pušten u rad pod određenim uvjetima koje Moskva ne smije prekršiti, a tiču se, u glavnom, njenih mogućih ucjena plinom protiv Ukrajine u geopolitičke svrhe. Taj je sporazum politički uzdrmao „istočno krilo“ EU predvođeno Poljskom, kao i Ukrajinu, godinama uvjeravane od strane Washingtona kako Sjeverni tok 2 nikada neće biti završen i da se protiv njega moraju oštro boriti. Sada im prijeti da ostanu bez jeftinog ruskog plina ali, kako vidimo, i bez skupog LNG-a. Ukrajina je sada došla u opasnost da od ključne države za opskrbu Europe ruskim plinom postane tranzitno „slijepo crijevo“ čija će glavnina plinovodne mreže postati hrđa, a manji dio služiti samo za opskrbu domaćeg tržišta. To nezadovoljstvo evropskog istoka odmah su iskoristili Bidenovi domaći politički suparnici i oponenti koji su ga optužili za povlačenje pred Putinom, izdaju američkih i savezničkih interesa i sve ono što u SAD redovito ide „u paketu“ kada Rusija poluči bilo kakve dividende kojima se Washington načelno protivi – što je najbolje iskusio Donald Trump u vrijeme svog mandata;

Pročitajte:  Kako je Federacija BiH dovedena do energetskog sloma i šta dalje!?

Treće, zbog novih zaoštrenih stavova američke opozicije prema Sjevernom toku 2, ali i neizvjesnihpoteza koje će po tom pitanju vući buduća njemačka vlada i kancelar(ka) (iako je za pretpostaviti da će njemački regulator dati završno odobrenje za njegovo pokretanje), ruski Gazprom je tijekom ljeta isporučivao samo ugovorima obvezne količine plina, a nije želio (ili mogao) povećavati isporuke temeljem novih zahtjeva, pravdajući to potrebom punjenja ruskih plinskih skladišta, također ispražnjenih tijekom zime. Pri tom uvjerava Evropu kako će povećati isporuke plina kroz Sjeverni tok 2 čije se pokretanje očekuje u novembru ili decembru ove godine.

Lanac poskupljenja

Poluprazna skladišta plina (do sada su popunjena do 70 posto, a takvo je stanje nestabilno za Bruxelles s obzirom da se prosječni pokazatelj za posljednjih pet godina u isto vrijeme kretao oko 86 posto, što ne dajegarant  za dovoljne količine do kraja predstojeće sezone grijanja) u EU ali i Velikoj Britaniji, kao i smanjena isporuka ukapljenog i plinovodnog plina dovele su ne samo do naglog skoka cijena tog energenta, već i do povećanja cijena električne energije.

To jasno ukazuje da se Evropa suočava s energetskom krizom. Veliki je broj analitičara koji smatraju da je Bruxelles mogao i morao bolje reagirati u predviđanju i sprječavanju ovakvog scenarija (ako ne ništa drugo znao je da su zima i proljeće bili hladni i da su skladišta prazna), koji ne samo što ima negativne posljedice po privredne i socijalne  prilike (visoke cijene energenata mogu pokrenuti „lanac“ drugih poskupljenja), već pod udar bijesa javnosti sve snažnije dovodi i proklamiranu strategiju EU o energetskoj transformaciji kroz postupno odustajanje od fosilnih goriva i prijelaz na skuplje obnovljive izvore energije.

Optužbe i apeli ka Rusiji

Usprkos  činjenici da je najveći pad izvoza plina u EU uzrokovan dobavljačima LNG-a, protivnici Sjevernog toka 2 u Washingtonu, Varšavi i Kijevu optužuju Rusiju da ne želi povećati opskrbu plinom u Evropu bez pokretanja tog plinovoda.

Pročitajte:  U BiH se još čeka na jedinstvenu Covid potvrdu, potrebna saglasnost oba entiteta i Brčko distrikta

Viši savjetnik američkog State Departmenta za energetsku sigurnost Amos Hochstein u intervjuu za Bloomberg zatražio je od Rusije da poveća isporuke plina u Evropu preko Ukrajine. Kazao je kako je opskrba plinom iz Rusije u Evropu “neobjašnjivo niska u usporedbi s prethodnim godinama i s kapacitetima koje imaju”. Rusija pokušava iskoristiti energetsku krizu kako bi ojačala svoje stavove o plinovodu Sjeverni tok 2, čemu se protivi američki predsjednik Joe Biden, kazao je dužnosnik State Departmenta.

– Rusija je više puta izjavila kako ima dovoljno rezervi plina…, pa ako je to istina, trebala bi to učiniti (isporučivati plin) što je brže moguće kroz Ukrajinu – rekao je Hochstein.

Međutim, optužbe protiv Gazproma su vrlo sumnjive, smatra izvršni direktor njemačkog Unipera Nick Den Hollander.

– Gazprom mora napuniti rezerve na svom tržištu. I to je jedan od razloga zašto tvrtka ne može značajno povećati izvoz plina u Evropu -izjavio je.

U međuvremenu se Međunarodna agencija za energiju (IEA) nada da će Rusija moći podržati Evropu tokom sezone grijanja.

Na temelju dostupnih informacija, Rusija ispunjava dugoročne ugovore s evropskim klijentima. No isporuke su ispod razine 2019. godine. IEA vjeruje da bi Rusija mogla učiniti više kako bi povećala pristup Evrope plinu i napunila skladišta na odgovarajuću razinu u pripremi sezone grijanja. Za Rusiju je ovo prilika da istakne svoj ugled pouzdanog dobavljača na europskom tržištu.

Međutim, ovdje je ključno pitanje želi i to Rusija s obzirom na 7-godišnju proturusku i sankcijsku politiku Bruxellesa? Postojeće energetske ugovore Moskva će sigurno ispunjavati, ali hoće li ići više od toga možda je ipak geopolitičko pitanje.

Najnovije

Turski mediji: Policija otkrila bombu, spriječen napad na Erdogana

Turske obavještajne službe osujetile su večeras pokušaj napada na predsjednika Recepa Tayipa Erdogana, prenose turski mediji. Eksplozivna naprava pronađena je...