Pravni stručnjak dr. sc. Enver Išerić komentirao je aktuelna dešavanja u BiH vezana za izmjene Izbornog zakona BiH i prijetnje secesijom koje dolaze iz manjeg bh. entiteta Republika Srpska.
Njegov komentar prenosimo u cijelosti:
– Događaji i aktivnosti uperene protiv naše države Bosne i Hercegovine smjenjuju se munjevitom brzinom. Taman kada se pitanje secesije Republike Srpske dovede do ključanja vrlo brzo se isključi ili smanji temperatura prebacivanjem pažnje na pitanje državne imovine, pa opet o pitanju preuzimanja nadležnosti Bosne i Hercegovine od strane entiteta. I tako u krug. Ali je bitno da niti jedno pitanje nije, kao nerealno, potpuno odbačeno i ostavljeno po strani. Novi zahtjevi za slabljenje države i njenih institucija pojavljuju se iz dana u dan. Najnoviji zahtjev odnosi se na promjenu sastava Centralne izborne komisije.
Da ne bi izgledalo da se zahtjevi pojavljuju od strane „predstavnika“ samo jednog naroda svjedočimo i novim zahtjevima za izbor „legitimnog“ člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
I tako se vrtimo u krug raspravljajući o pitanjima o kojima se uopšte ne treba raspravljati, ili ako se već mora raspravljati onda se raspravlja u institucijama Bosne i Hercegovine. Jednostavno ne smije više nikada biti nikakvih pregovora o bilo kojem pitanju po nekakvim hotelima i restoranima .
Nadležnosti Bosne i Hercegovine koje su sporne za Republiku Srpsku, prenesene su ili sporazumom entiteta ili preuzimanjem od strane Bosne i Hercegovine, koje su potrebne za očuvanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta države. I sve je to urađeno u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Secesija se jednostavno ne može izvršiti pozivanjem na pravo naroda na samoopredjeljenje. Zašto? Zato što je Republika Srbija, u procesu nezaustavljivog raspada Jugoslavije, pokušavala na različite načine uticati na taj proces. Tako je Arbitražnoj komisiji postavila i pitanje da li srpski narod u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj ima pravo na samoopredjeljenje i da li se unutrašnje linije razgraničenja između republika mogu smatrati državnim granicama.
Komisija je, odgovarajući na ovo pitanje, zauzela stav da pravo na samoopredjeljenje ne može dovesti do izmjene granica koje postoje u trenutku nezavisnosti, te da te granice dobivaju karakter granica zaštićenih međunarodnim pravom i one se mogu mijenjati jedino zajedničkim sporazumom.
Komisija je također istakla da srpsko stanovništvo iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske treba uživati sva prava koja su prema važećim konvencijama priznata manjinama kao i nacionalna međunarodna jemstva u skladu sa načelima međunarodnog prava. Iz odgovora Arbitražne komisije jasno se vidi da pravo na samoopredjeljenje ne podrazumjeva i pravo na otcjepljenje, jer je teorija o narodnoj i teorija o nacionalnoj suverenosti izgubila svoja posebna obilježja uvođenjem opšteg prava glasa. Ustvari, uvođenjem opšteg prava glasa gubi se i teorijska razlika između pojmova nacija i narod, jer građani koji su nosioci biračkog prava postaju nosioci suverenosti. Tako i Arbitražna komisija konstatuje da je pravo na samoopredjeljenje načelo kojim se štite prava čovjeka, na osnovu kojeg svako ljudsko biće može zahtjevati slobodu izražavanja svoje pripadnosti etničkoj, vjerskoj ili jezičkoj zajednici.
Tako i srpsko stanovništvo u Bosni i Hercegovini ima pravo na nacionalno opredjeljenje, što nije isto što i nacionalno samoopredjeljenje.
Znači nema pravnog osnova za otcjepljenje! Može se samo nasilnim putem pokušati otcjepiti dio teritorije.
Kada je u pitanju državna imovina, koju bi Republika Srpska željela da upiše kao svoje vlasništvo, pogledajmo šta piše u Bečkoj konvenciji o sukcesiji državne imovine, arhiva i dugova iz 1983. godine. “U svrhe člana ovoga dijela, “državna imovina države prednice” znači imovinu, prava i interese koji su na dan sukcesije država, prema unutrašnjem pravu države prednice, pripadali toj državi. (Član 8.).
“Prelazak državne imovine države prednice povlači za sobom gašenje prava te države i nastanak prava države sljednice na državnu imovinu koja prelazi na državu sljednicu….” (član 9)
“Ako se dotične države drukčije ne sporazumiju ili ako odgovarajuće međunarodno tijelo ne odluči drukčije, dan prelaska državne imovine države prednice je dan sukcesije država.” (Član 10.)
Znači, šume, poljoprivredno zemljište, i građevinsko zemljište je bilo u vlasništvu SFRJ (države prednice) i po odredbama Bečke konvencije prelaze u vlasništvo Bosne i Hercegovine (države sljednice).
Članom 1. Sporazuma o sukcesiji iz 2001. godine propisano je : “ Radi postizanja pravičnoga rješenja, pokretna i nepokretna državna imovina federacije konstituirane kao SFRJ (»državna imovina«) prelazi na države sljednice u skladu s odredbama niže navedenih članova ovoga Aneksa.”
Znači, šume, poljoprivredno i građevinsko zemljište je u vlasništvu države Bosne i Hercegovine i oko toga nema pregovora. Dodatno je potrebno proučiti nekoliko odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine koji je to potvrdio. A odluke Ustavnog suda se moraju poštovati.
O pitanju legitimnog predstavljanja može se razgovarati samo u vezi sa izborom delegata u Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine, jer se presuda Ustavnog suda Bosne i Hercegovine odnosi samo na Dom naroda, a ne na Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i ne na zahtjevu da narodi biraju šefa države, odnosno članove Predsjedništva.
Možemo zaključiti da se postavljaju potpuno nerealni zahtjevi koji svoje uporište nemaju niti u međunarodnom pravu niti u Ustavu Bosne i Hercegovine. Zato će biti proklet i propast će svako ko pristane na razgovore o ovim pitanjima i ko na bilo koji način pokuša udovoljiti ovim zahtjevima koji bi značili slabljenje i izdaju države.
Zbog čega su Bošnjaci osuđeni da se samo brane od napada raznih vrsta? Da li zbog svoje tromosti kasnimo na sve važne događaje, a trebali bi biti predvodnici progresivnih ideja i preuzeti najveći dio odgovornosti za stanje u državi. Da li je državu bilo lakše odbraniti u ratu nego u miru? Ako jeste šta je razlog tome?
Kako je moguće da neko opstanak države uslovljava izmjenom Ustava i Izbornog zakona i “povratom nadležnosti” sa države na entitete, ako se o tim pitanjima treba i mora raspravljati u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, po propisanoj proceduri. Sve se može predlagati, o svemu se može raspravljati, ali se državne institucije ne smiju blokirati i opstankom države se ne smije prijetiti.
Imaju li Bošnjaci ikakav zahtjev ili uslov?
Slušam prije nekoliko dana jednog od učesnika pregovora o izbornom zakonu kako poziva sve koji imaju čarobni štapić da predlože rješenje, pa će ga oni prihvatiti. Nisam mogao ignorirati taj poziv pa evo predlažem da ovo bude rezultat posjedovanja tog čarobnog štapića i neka ovo bude bošnjački zahtjev. Bosna i Hercegovina treba da ima jednog predsjednika kojeg će birati svi građani u Bosni i Hercegovini kao jednoj izbornoj jedinici. Time bi implementirali sve presude i eliminisali diskriminaciju građana, a rad ove institucije – šefa države, učini jeftinijim i efikasnijim.
Članove Predstavničkog doma također trebaju da biraju svi građani Bosne i Hercegovine kao jedne izborne jedinice, a uz to potrebno je ukinuti entitetsko glasanje u Predstavničkom domu. U Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, uvesti klub Ostalih, a delegate Doma naroda da biraju članovi Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine, u kojem se, u svrhu izbora delegata, formiraju klubovi Bošnjaka, Srba, Hrvata i Ostalih. Propisati Ustavom Bosne i Hercegovine da Dom naroda odlučuje samo o precizno navedenim pitanjima koji se odnose na nacionalni interes Bošnjaka, Srba, Hrvata i Ostalih.
Tako bi implementirali presude Evropskog suda za ljudska prava, a rad Parlamentarne skupštine učinili puno efikasnijim.
I na kraju, neka niko ne pomišlja na pristanak na bilo kakve ucjene i pristajanje na rješenja koja bi značila asimetrična rješenja i slabljenje države.
Predložimo nešto što je u skladu sa civilizacijskim normama i u interesu svih građana Bosne i Hercegovine – naveo dr. sc. Enver Išerić.