Svako ko sumnja da će Rusija nastojati da popuni bilo koji politički vakum u Evropi koji je nastao promjenom interesa SAD-a, treba samo da pogleda Balkan. Posljednjih godina, kako je pažnja Washingtona odlutala iz regije, ruski cilj je iskorištavanje šansi razvoja svog utjecaja, piše ugledni američki politički magazin Foreign Policy, u svojevrsnom presjeku stanja u odnosu velikih sila na području BiH, s akcentom na trenutnu i moguću ulogu Moskve.
“Glavni cilj nije Hrvatska, koja je članica Evropske unije i NATO-a; niti Srbija, koja ima dugu istoriju povezanosti s Moskvom. Umjesto toga, Kremlj je usmjeren na Bosnu i Hercegovinu, zapadno orjentiranu zemlju osjetljivu na destabilizaciju, posebno kako se bliže oktobarski izbori.
BiH je administrativno podijeljena na dva decentraliziranma subjekta; Federaciju BiH, sa većinski bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom i Republiku Srpsku sa srpskom većinom. Ruska politika usmjerena je ka ohrabrivanju separatizma u RS-u.
To podrazumijeva podršku stanovništvu RS-a koje je pravoslavne vjere. Sljedećeg mjeseca u Banjoj Luci bit će postavljen kamen temeljac za pravoslavnu crkvu koju je finansirala Rusija, u čast ruskog cara Nikole II koji je stao u odbranu Srbije u Prvom svjetskom ratu”, piše Foreign Policy.
Međutim, najintenzivnija saradnja između bosanskih Srba i Rusije provodi se kroz sigurnosne agencije RS-a. Kako entitetu pod uvjetima Dejtonskog sporazuma nije dozvoljeno da ima svoju vojsku, ima svoju policiju koja blisko sarađuje s Moskvom.
“Tokom službene posjete ruske delegacije Banjoj Luci 2016. razgovaralo se o uspostavi partnerstva između ruske i policije RS-a i prikupljanju obavještajnih podataka, protivterorističkim aktivnostima i borbe protiv cyber kriminala.
Republika Srpska je također pristala da bude domaćin ruskim instruktorima, ali i da policijske sluužbenike šalje na obuku u Rusiju”, navodi se.
Akademska zajednica u RS-u ne krije svoje proruske stavove. Dekan Fakulteta bezbjednosnih nauka Predrag Ćeranić, bivši je obavještajac i autor knjige “Kome smetaju mali Rusi”, referirajući se na Srbe kao male Ruse. U intervjuu za Foreign Policy Ćeranić je izjavio: “Stanje na Bliskom istoku i takmičenje između Rusije i Zapada ima svoj odraz na Balkanu. Bliski Istok i Balkan su strateški važni velikim silama i rat na Bliskom Istoku utječe na njihovo suparništvo na Balkanu”.
Razmjena vojnog znanja i socijalizacija među sigurnosnim agencijama teče i u suprotnom smjeru, od RS-a prema Rusiji. Bivši oficir Vojske RS-a Tihomir Ivanović predaje na ruskoj vojnoj akademiji, dok je njegov sin student teologije u Moskvi i aktivista crkvenih poslova u RS-u, Rusiji i Srbiji.
“U međuvremenu, pod izgovorom protuterorizma, RS nedavno je ojačala svoju policiju na način koji nalikuje militarizaciji, ponekad uz pomoć Rusije. Ministarstvo unutrašnjih poslova RS-a ove godine kupilo je 2.500 pušaka iz fabrike Zastava u Kragujevcu. Prema riječima Reufa Bajrovića, bivšeg ministra energije i rudarstva u FBiH, to je deset puta više nego što su naručile policijske snage u Sarajevu. Vlasti RS-a otvaraju i novi centar za obuku od 4 miliona dolara na mjestu bivše kasarne Zalužani, izvan Banja Luke”.
U RS-u je u toku i rasprava o stvaranju ruskog “humanitarnog centra sličnog onom u Nišu. Službeno, njegova svrha je pomoć lokalnoj samopuravi prilikom prirodnih katastrofa poput poplava i požara. Međutim, sumnja se da centar u Nišu služi kao ruski obavještajni centar i nezvanična vojna baza, jer je Rusija zatražila diplomatski imunitet za svoje osoblje koje je tamo stacionirano.
Saradnja s bivšim vojnicima VRS-a ogleda se u njihovim putovanjima u istočnu Ukrajinu i Siriju gdje djeluju kao borci na ruskoj strani ili stranama koje podržava zvanična Moskva.
Iako Rusija ne ispoljava jasan politički utjecaj u tom bh. entitetu, predsjednik RS-a Milorad Dodik često pokazuje želju da igra na prorusku kartu iako su pojedini njegovi saveznici otvoreno prozapadno orijentisani.
“Dodik često uzburkava emocije podsjećanjem birača da Sarajevo zanemaruje srpske žrtve tokom rata ’90-ih. Također, zbog rasta razočarenja u vlast, Dodikov jedini način da odnese pobjedu jeste da promovira autonomiju entiteta, a koju navodno podriva zvanično Sarajevo. Nazivajući svoje protivnike u RS-u ‘saradnicima Zapada’, Dodik se javno približava Moskvi, a sve češće izražava negodovanje zbog ‘zapadne politike’. Dodik želi zadržati status quo u BiH jer to garantuje autonomiju bosanskih Srba, ali nije jasno da li želi otcjepljenje mada to često cinično spominje”, kaže Foreign Policy.
Za sada, političke i ekonomske veze između Moskve i Banje Luke su uglavnom simbolične. No, veze će se nastaviti produbljivati ako Dodik, kako se i očekuje, pobijedi na predsjedničkim izborima u oktobru.
Ruska strategija vjerovatno neće podrazumijevati nagle poteze, ali će njen utjecaj izazvati Sarajevo ili Zapad da reaguje ili spriječi eventualnu secesiju.
“Rusija bi mogla postati nepredvidljiva, a ukoliko zatvori oči – Zapad bi tada mogao otkriti da je za bilo kakvu intervenciju u Bosni i Hercegovini prekasno”, zaključuje Foreign Policy.
(M.I.)