Padom Srebrenice u julu 1995.godine sudbina mnogih Bošnjaka, djece, staraca, žena, ispisana je na hiljade stranica. Svaka od njih bolna je za sebe. Bol koja se tada zavukla u dušu onih koji su imali sreću da prežive, do Sudnjeg dana niko neće izliječiti.
Na hiljade djece ostalo je bez očeva, ubijeni su da ih mališani nisu ni upamtili. Od agresije na Bosnu i Hercegovine od strane Vojske Republike Srpske prošlo je skoro 30 godina. Do danas ni sve kosti ubijenih nisu pronađene, žrtve nemaju svoj mezar, zakopani su u grobnice gdje im se gubi svaki trag.
Trag padom Srebrenice gubi se i Selmi Musić, koja je u julu 1995. godine imala sedam godina. Kada je pala Srebrenica, Selmina majka Alija se sa četvero djece iz mjesta u kojem su živjeli uputila prema Potočarima, a suprug Salim je s ostalim muškarcima put do slobodne teritorije tražio kroz šume. Majka Alija je do Potočara 12. jula 1995. godine dovela četvero djece. Selma je bila najstarija. Kada je s majkom, braćom i sestrom Selma stigla u Potočare u opštem metežu se izgubila i od tada joj se gubi svaki trag.
Od kobnog 12. jula 1995. godine porodica nikada nije prestala da je traži. Otac je obilazio domove za nezbrinutu djecu, obraćao se Crvenom krstu, ali bezuspješno. Porodica se zatim preselila u Ameriku, ali ni tada odustala od potrage. Njen brat Alen je prije nekoliko godina napravio Facebook stranicu “Missing Selma Musić since July 12 1995 in Srebrenica, Potočari”.
Traži je, ali nije je pronašao. Na stranici su objavljene slike djevojčice u žutim čizmama. Slike su snimljene u Ravnama kod Kladnja, na mjestu gdje je bilo prvo prihvatilište žena, djece i staraca, deportiranih iz Potočara 12, 13 i 14 jula.
Porodica još nikada nije izgubila nadu da je Selma živa. Selmin nestanak je prijavljen Crvenom Križu, kasnije je Institut za nestale osobe BiH preuzeo njihove informacije.
“Nikada od njih nismo dobili nikakav odgovor. Slučaj je prijavljen i MUP-u u Tuzli, navodno su neki inspektori nešto istraživali, ali nažalost nikakvog odgovora. FUP je također nešto istraživao, ali nemam nikakve informacije ni od njih. Pokušali smo saznati da li je bila u Domu u Tuzli, po nekim navodima boravila je tamo, po nekim nije. Šta je tu tačno ne znam jer lično ne mogu ništa provjeriti, to bi trebalo tužilaštvo ispitati. Nije u pitanju samo Dom u Tuzli, već i bilo koji drugi dom u kojem su bila djeca iz Srebrenice bez roditelja. U Domu u Tuzli je po nekim informacijama 1995-te bilo oko 800 djece iz Srebrenice. Gdje su otišla ta djeca? Spisak te djece neko mora imati arhiviran. Ukoliko postoji osoba koja ima neka saznanja o mojoj sestri, neka mi se obavezno javi u inbox FB stranice Missing Selma Musić.” apelovao je Selmin brat.
Novinari Index.ba javili su se Selminom bratu… Na žalost, kazao je da još nema nikavih informacija o njoj, te da borbu nastavlja.