Prije 26 godina, u Biljanima kod Ključa ubijena su 264 civila Bošnjaka. Među njima tromjesečna beba Amila i još petero djece. Ubijeni su i Amilin stariji brat Almir koji je imao samo 4 godine, sestra i majka. Otac je preživio, jer se u tom trenutku nije nalazio u selu.
Najstarija žrtva bio je 85-godišnji Bećo Ćehić, a najmlađa beba Amila Džaferagić, koja je umrla u jami stežući flašicu za mlijeko, u zagrljaju ubijene majke.
Desetog jula 1992. u Biljane ulaze pripadnici 17. lake pješadijske brigade sa rezervnim i aktivnim policajcima. Nedugo nakon toga naredili su da stanovnici napuste kuće te su odvojili žene i djecu od muškaraca. I onda su počele zvjerske likvidacije.
Svi su ubijeni ispred nekadašnje zgrade osnovne škole i Doma kulture. U jednom trenu nestalo je gotovo cijelo selo.
Posmrtni ostaci ubijenih pronađeni su u masovnim grobnicama Lanište I, Lanište II, Crvena zemlja.
Za genocid na području općine Ključ i masakr u Biljanima koji se dogodio 10. jula 1992. godine saznalo se tek na kraju rata, kada su pripadnici Armije R BiH oslobodili ovo područje.
Za zločine u Biljanima Sud BiH je 2006. godine osudio Marka Samardžiju na 26 godina zatvora. Dokazano je da je u svojstvu komandira Treće čete saničkog bataljona srpske vojske naredio masakr i učestvovao u njemu.
Marko je većini ubijenih bio učitelj i učio ih prvim slovima upravo u školi gdje su zatvarani.
Ostali zločinci hodaju nekažnjeno i danas, 26 godina od stravičnog zločina.
(Index.ba)