Danas se obilježava 28. godišnjica masakra na Markalama u kojem je poginulo 43, a ranjeno 90 građana Sarajeva.
Jedna od svjedoka masakra bila je i Šefika Skorupan, koja je na obilježavanju godišnjice govorila za Vijesti.ba.
“Civilna sam žrtva rata od 1993. godine. Ranjena sam vraćajući se sa posla kući, tako da sam bila u Vojnoj bolnici. Kad se desio masakr na Markalama, bila sam na fizijatriji. Toliko je hitna dovlačila osoba koje su ranjene, da sam se ja u kolicima nagela i ugledala djevojku i vidjela samo trup, glave nema… Svi su bili krvavi, jedna osoba bez noge, druga bez ruke… Ti su prizori bili strašni za vidjeti. Nas četvero pacijenata je tada trebalo ići za Italiju, ali su pristigli ranjeni pacijenti imali prednost i oni su poletjeli za Italiju, Njemačku… To je bila strahota”, rekla je Skorupan, te dodala:
“Mi civilne žrtve rata jesmo zaštićeni koliko-toliko od države, ali ona može dati mnogo više za nas. Mi smo nastradali od gelera, od granata i metaka ali čast izuzecima, ratnim vojnim invalidima, mi nemamo tolika prava poput njih. Oni imaju prava na ortopedska pomagala i banjsko liječenje, a mi nemamo ni polovinu prava koje oni imaju. A isti smo, i oni su paraplegije isto kao i mi, osobe sa invaliditetom koje koriste ista pomagala. Molim sve ljude koji mogu pomoći da nam se barem usklade banjsko liječenje i ortopedska pomagala”.
“Dvadeset osam godina, a tako bliska prošlost. Baš zato što rane nisu zarasle. Nisu zato što pravda nije ugledala svjetlo dana, mi u Sarajevu i u BiH imamo četiri presude Haškog tribunala, šta radi Tužilaštvo BiH? Ovo mjesto posebno boli, poslije ovoga su uslijedili NATO napadi jer je ovaj masark prelio kap. Pitam Tužilaštvo, pored hiljade dokaznih materijala, hiljade svjedočenja, hiljadu ljudi koji su krvarili i pričali im svoje priče – oni ništa nisu uradili. Je li ne smiju ili neće da nešto urade?”, rekla je Senida Karović, predsjednica Unije civilnih žrtava rata.