Hiljade građana i brojne delegacije iz Bosne i Hercegovine, ali i svijeta, posjetili su Ahmiće kod Viteza kako bi učestvovali na obilježavanju 31. godišnjice od masakra nad bošnjačkim civilima.
Na početku komemoracije prikazan je film o zločinu u Ahmićima u kojem je jedan od haških osuđenika, ratni komandant Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Dario Kordić kazao da bi sve ponovio.
Komemoraciji su prisustvovali brojni domaći zvaničnici svih nivoa vlasti kao i strani zvaničnici, uključujući ministra odbrane BiH Zukana Heleza i bivšeg komandanta britanskog bataljona u okviru mirovnih snaga Ujedinjenih nacija u BiH Boba Stewarta.
Tokom obilježavanja 31. godišnjice od zločina nad Bošnjacima u Ahmićima, predsjednik Organizacijskog odbora Advan Akeljić istakao je da postoje brojni dokazi da je zločin u Ahmićima izvršen na sistemski i planski način.
– Zločin u Ahmićima je bio planiran i o tome postoje mnogi dokazi na osnovu kojih je Sud u Hagu donio presude, a posljedice su 116 ubijenih civila, od čega 11 djece. Zločin je izvršen na sistemski način. Zločini se aboliraju, a neki poručuju da bi sve ponovo uradili. Ovo su poruke koje nam daju imperativ da pojačamo iznošenje istine. Osuđujemo također negiranje zločina i zaštitu zločinaca. Pozivamo nadležne institucije da odmah pristupe procesuiranju svih negiranja zločina. Da se nikada i nikome ne ponove Ahmići – kazao je Akeljić.
Preživjela svjedokinja
Enisa Ahmić-Mulić, preživjela svjedokinja iz Ahmića, ispričala je detalje masakra koji je izvršen nad nedužnim civilima.
– Imala sam samo 14 godina kada su rano ujutro streljali mog oca Šukreta. Slike tog maskara izredale su se pred mojim očima s kojima od tada živim 31 godinu. Potom padaju komšija i njegova supruga, a potom i moj amidža i njegovo troje djece. Najstarije je imalo osam godina, srednje šest, a najmanje beba od samo tri mjeseca. Njegova supruga je ranjena i izgorjela je. Ljudske leševe su odmah palili i neki su živi izgorjeli, kao i moja strina, njene jauke je čuo moj djed Sakib – kazala je preživjela žrtva.
Bivši komandant britanskog bataljona Bob Stewart, koji je u Ahmiće stigao s grupom bivših britanskih vojnika koji su prvi otkrili zločin u tom mjestu, istakao je da nisu imali dovoljno osoblja niti dovoljno vozila da urade bilo šta da se spriječi zločin u Ahmićima.
– Nisam ja nikakav heroj, niko nije heroj, ali vojnici iz Velike Britanije smatrali su svojom dužnošću da zaštite ljude. U jednom trenutku mi je bilo naređeno da se vratim i rekao sam svojim ljudima da ćemo se možda morati povući, ali većina mojih vojnika mi je rekla: “Nema načina da napustimo ovu zemlju, ovi ljudi su kao naša porodica, oni su poput nas na svaki mogući način”. Možda su različite vjere, bosanski muslimani, ali razmišljaju, ponašaju se i briga im je ista kao naša. Mi u Velikoj Britaniji Bosnu i Hercegovinu smatramo posebnih mjestom. Međunarodna zajednica je 1993. godine iznevjerila Ahmiće i zbog toga se izvinjavam, jer je 116 ljudi tada ubijeno – kazao je Stewart.
U ranim jutarnjim satima, 16. aprila 1993. godine, pripadnici jedinica za posebne namjene Hrvatskog vijeća obrane (HVO) “Džokeri” i “Maturice” izvršili su napad na selo Ahmići. Ezan za sabah-namaz, jutarnju molitvu muslimana, bio je znak za napad.
Ubijeno je 116 bošnjačkih civila, a najmlađa žrtva u Ahmićima bila je tromjesečna beba.
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ubistva u Ahmićima bila zločini protiv čovječnosti. Jedan od komandanata HVO-a Dario Kordić osuđen je na 25 godina zatvora, Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić su osuđeni na kazne od šest do deset godina zatvora za sudjelovanje u masakru, ali su novom presudom 2001. godine oslobođeni optužbi.
Dario Kordić, koji je u austrijskom zatvoru izdržavao 25-godišnju kaznu zbog zločina u centralnoj Bosni, među kojima i zbog zločina u Ahmićima 16. aprila 1993. godine, oslobođen je nakon izdržane dvije trećine kazne.
Haški sud je osudio i bivšeg pripadnika specijalne jedinice HVO-a “Džokeri”, bosanskog Hrvata Miroslava Cicka Bralu, na 20 godina zatvora. Paško Ljubičić osuđen je na osam godina zatvora, a nakon odležane dvije trećine kazne pušten je na slobodu, dok je Tihomir Blaškić osuđen na devet godina zatvora. Na slobodu je pušten nakon što je odslužio kaznu od osam godina i četiri mjeseca.