Mostarski i hercegovački logoraši obilježavaju danas 28. godišnjicu raspuštanja logora tzv. “Herceg-Bosne”. Povodom godišnjice zatvaranja logora HVO-a, članovi Udruženja logoraša Mostar položili su cvijeće i odali počast svim žrtvama koji su prošli kroz logor Heliodrom.
Jedan od bivših logoraša i predsjednik Udruženja logoraši Mostar, Emir Hajdarović, prisjetio se psihičkih i fizičkih maltretiranja te osjećaja oduzimanja slobode.
-Kada sam doveden u logor imao sam 21 godinu proveo sam period od 309 dana u logoru”. Dodaje kako je ”kroz ovaj logor je prošlo preko 10 hiljada građana Mostara koji su sada rasuti po cijelom svijetu, a mnogi su ostavili i kosti u logoru Heliodrom. Ubijeni su jer je nekome smetalo ime, a neki iz razloga što su voljeli BiH-
-Želim se zahvaliti PU Mostar na izuzetno profesionalnom poslu i to nema nikakve veze sa našom sigurnošću. Mi smo tražili pristup logoru Heliodrom, ne Sveučilištu. To što danas na tom prostoru postoji Sveučilište to je druga stvar. Dobili smo zabranu rektora Zorana Tomića za pristupanje tom području. Neki dan je rekao da treba biti pošten. Ali ako tražite od nekoga poštenje, morate i vi biti takav, kazao je Hajdarović, te dodao kako ”Udruženje logoraša Mostar traži samo osnovno ljudsko, evropsko i civilizacijsko pravo, a to je da odamo počast i položimo cvijeće ljudima koji su poginuli i ljudima koji su prošli strahote u ovom logoru. Osnovna evropska prava nam ukidaju oni koji zagovaraju tu istu Evropu- ističe Hajdarović.
-Cijeli sistem se sveo na to da se ta traganja, odnosno evidencije potražuju od udruženja umjesto da to rade državne ili županijske institucije. Prema nekim podacima ovdje su ubijena 54 čovjeka, preko 170 ljudi je ranjeno, preko 50 ljudi se vode kao nestali. Institucije ne rade svoj posao i nisu utvrdili činjenice te objavili koliko je ljudi stradalo- zaključio je.
Logor se nalazio kraj Rodoča, u Hercegovini, koji je ranije korišten samo kao heliodrom HVO-a čija su helikopterska skladišta i garaže prenamijenjena u zatvoreničke ćelije.
Heliodrom je u vremenu hrvatske agresije na Bosnu i Hercegovinu bio sabirni logor takozvane Hrvatske republike Herceg-Bosna. Prema optužnici Međunarodnog suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije (ICTY), pripadnici HVO-a počeli su držati muškarce bošnjačke nacionalnosti u logoru od 1993. do aprila 1994. godine, a prethodno su uhapšene stotine civila koji su živjeli u zapadnom dijelu grada. Pripadnici HVO-a nisu razlikovali civilne od vojnih zatvorenika, kako bi se civili oslobodili. Stanje u logoru bilo je katastrofalno.
Zatvorenici su svakodnevno psihički i fizički maltretirani, stražari su ih tukli, a zabilježeni su i slučajevi kada su psi čuvari puštani na neke od njih. Pojedini zatvorenici odvođeni su u grad kako bi vršili prisilni rad poput kopanja rovova, gradnje vojnih utvrda ili skupljanja tijela mrtvih vojnika HVO-a. U najtežim slučajevima, bili su prisiljeni hodati ispred snaga HVO-a, kao živi štit.
Prema podacima Udruženja logoraša Mostar, kroz logore tzv. Herceg-Bosne – Heliodrom, Dretelj, Gabela, Široki Brijeg i druge, prošlo je preko 20.000 nedužnih muškaraca, žena i djece. Veliki broj ih je ubijen ili ranjen, a još uvijek se traga za 50 logoraša koji se vode kao nestali.
Haški sud je u novembru 2017. pravomoćno osudio čelnike takozvane Herceg-Bosne na ukupno 111 godina zatvora.