Svako strpljenje ima svoju granicu. Građani Bosne i Hercegovine trpili su godinama zbog malih plata, velike nezaposlenosti, korupcije, kriminala…ali poskupljenja koja su ugrozila egzistenciju na hiljade porodica povukla su za sobom reakcije.
Na odgovornost i hitne reakcije građani pozivaju vlast, nadležne, jer ništa nisu učinili da se divljanje cijena zaustave, da ulje po litru ne bude 6 maraka, meso više od 30, piletina po kilogramu 15, a vreća brašna 30 i šećera 85 KM!
Onima koji su vlast poručuju da njihova djeca neće biti gladna jer na vrijeme nisu poduzeli mjere da bi se kriza ublažila. Zapravo, nije ih bilo nikako. Ne zaboravljaju ni oni koji su trbuhom za kruhom spakovali kofere i iza sebe ostavili uplakanu majku, oca, dijete, suprugu…
Poruka je jasna, ili nam pružite dostojanstven život ili idite s vlasti i dajte priliku onima koji znaju i umiju da nas vode.
“Bakire, od agresora smo se odbranili dok si bio u sefu banke, pa idi i sada”,
“ Dino, jedino ti lopta pristoji, uzmi je i odskači, nismo mi ping pong loptice da se s nama igraš”,
“Nije nama Putin kriv što smo na ljestvicama svih pokazatelja zadnji, krivi su naši koji se bogate na jadnom narodu”….
Poruke su to koje su pred Prvomajske praznike poslali radnici, ali i penzioneri, studenti i mladi, jer svima je isto.
Žalosno je da smo došli u situaciju da jedna plata ne može biti za namirnice. Uzima se na grame, komad, po akcijama… Ne može ovako više – kazao je za Index.ba Haris Merhumić.
Ogorčenost je velika, pa ima onih koji pozivaju Tužilaštvo, Sud, SIPA-u da reaguju, da hapse uzročnike korupcije, da kriminalu stanu u kraj.
“Milorad Dodik je davno trebao biti iza rešetaka, šta čekaju državni organi da reaguju”, navodi student Memed Kalamujić.
Ujedinjeni su bh.građani u mišljenju da je dosta svaki dan priča o Miloradu Dodiku, Draganu Čoviću, Andreju Plenkoviću, Zoranu Milanoviću, strancima…
– Zakon je jasan, Ustav… One koji krše propise sankcionisati, pa im neće više pasti na pamet da diraju u BiH, njen teritorijalitet i suverenitet. Sve dok se to ne desi slušat ćemo iz dana u dan priče o njima, gladovati, iseljavati se, prijavljivati se na biroe rada u redovima, nemati zdravstveno da se liječimo, ispaštati zbog neopremljenih bolnica, zastarjele opreme, manjka lijekova za najteže bolesnike. Dosta je više toga, želimo život kao svi normalni u normalnom svijetu. Nije do nas, nije do države, do onih je koji nas vode – kaže za Index.ba Alisa Babić.