Čeka se konačna odluka Regulatorne komisije za energiju u Federaciji BiH (FERK) o tome hoće li građani Federacije uskoro dobijati veće račune za električnu energiju. Ovakav scenarij bio je očekivan, s obzirom na alarmantne podatke posljednjih godina – ogromne gubitke Elektroprivrede, propale rudnike i neuspješne energetske projekte. Loše upravljanje, izostanak strategije i zaostajanje za ostatkom svijeta doveli su energetski sektor Bosne i Hercegovine do ruba kolapsa. Krajnju cijenu, kao i uvijek, platit će građani.
Nedavno su predložene tzv. blok tarife, koje predviđaju povećanje cijena struje od 4,8 do čak 8 posto. Od zemlje koja je još do jučer izvozila električnu energiju, BiH je došla u situaciju da njene elektroprivrede troše milione maraka na uvoz – samo u prvoj polovini ove godine čak 150 miliona KM.
Nadležni kao opravdanje za milionske gubitke Elektroprivrede BiH navode rudnike gubitaše, promašene infrastrukturne projekte poput Bloka 7 – za čiji raskid ugovora je plaćeno 35 miliona maraka – kao i lošu hidrološku sliku.
“Ovo je sve posljedica, s jedne strane, lošeg upravljanja, a s druge strane nepostojanja ozbiljne strategije kako da jedna mala zemlja kao što je BiH, koja je 60 posto zavisna od proizvodnje električne energije iz uglja, a obiluje svim drugim resursima – vodom, suncem, vjetrom – pređe sa uglja na obnovljive izvore energije. Zadnjih petnaestak godina su se zatvarale oči pred tim problemom. Pričalo se o izgradnji novih termoblokova kad niko više na svijetu ne pravi termoblokove”, kaže Damir Miljević, ekonomski stručnjak.
Danas, ističu stručnjaci, iz sunca i vjetra dobijamo tek 10 posto električne energije, i to mahom zahvaljujući privatnim projektima. Upravama javnih preduzeća za predkolapsno stanje sistema krivi su svi – osim njih samih.
“Samo niko nije rekao kakva je organizacija, kako se posluje u Elektroprivredi, koliki su troškovi, koliko zapravo rade oni koji su u proizvodnji, a koliko ima svih onih slojeva koji, pitanje je, da li išta rade. Koliko je novopridošlih, koliko se više zaposlilo, kakva je situacija u rudnicima, kakvu kvalifikacionu strukturu imaju i kakav je sistem zapošljavanja. Koliko njih radi u rudnicima, a koliko u administraciji”, ističe Svetlana Cenić, ekonomska stručnjakinja.
Prema svim parametrima energetske tranzicije, Bosna i Hercegovina je na samom začelju Evrope. Postali smo nekonkurentni na tržištu, jer je proizvodnja struje iz termo i hidroelektrana znatno skuplja, a broj kupaca opada. Sve to dodatno povećava potrebu za uvozom.
“Uvijek se znalo da je BiH jedini izvoznik električne energije i da je to bio jedini energent kojeg smo imali dovoljno. Uvozili smo plin, uvozili smo naftu, a kroz električnu energiju smo pravili energetski balans. Međutim, sada kada nemamo dovoljne količine domaćeg uglja, kad nemamo dovoljne količine naše električne energije, prinuđeni smo na uvoz, a time smo direktno vezani za tržište i njegove cijene. U ovom momentu možemo govoriti samo o poskupljenju, nikako o pojeftinjenju”, kaže Amer Jerlagić, bivši direktor Elektroprivrede BiH.
Na kraju, ceh će platiti građani – posebno oni koji troše više električne energije od prosjeka, primjerice zbog korištenja klima uređaja, na koje je nedavno upozorio i federalni premijer Nermin Nikšić, poručivši da je red da se potrošnja i plati.