Ekonomski analitičar Faruk Hadžić ovih dana podijelio je vrlo uznemirujuću, ali istinutu priču, koja će mnogima koji je pročitaju otvoriti oči i nakon koje možemo svi vidjeti kakvi nam ljudi vode državu, ko su oni koji odlučuju o “našim sudbinama”.
Priču ekonomiste Hadžića prenosimo u cjelosti:
– Podijelit ću sa vama jednu priču sa početka pandemije Covid-19, koju javno nisam iznosio do sada. Kada je krenuo lockdown, sa kolegama ekonomistima sam izašao sa prijedlogom kako pomoći privredi, na način da se oko 400 miliona KM koje je tada trebalo pripasti FBiH od MMF-a podijeli na način da radnici ugroženih sektora dobiju 400 KM na ime plate, te da se finansiraju doprinosi sa istim iznosom – ukupno 800 KM po radniku. Na ovaj način, pomoć je moglo dobiti 166.666 radnika iz privrede za tri mjeseca. Neću dalje ulaziti u detalje, nije bitno sada za ovu priču.
U to vrijeme sam dobio poziv od jedne osobe bliske vlasti u FBiH koji mi je kazao da su vidjeli ideju, koja je super, ali postoje dva problema. Prvi problem je bio što je to neko drugi eksterno predložio, a ne oni, ali kao nije ni to bio toliki problem koliko je bio drugi razlog. Pitao sam, a šta je to toliko loše, jednostavno me zanimao drugi razlog, a ono što sam dobio kao odgovor me jednostavno šokiralo. Razlog je bio, da je druga jedna osoba predložila lošiju ideju i pomoć (da budem do kraja jasan, nije u pitanju tadašnji premijer), te da niko ne smije dati drugi prijedlog jer će to biti strašan udar na sujetu te osobe, bez obzira što je to lošija ideja.
Bio sam vrlo ljut i svašta sam tada rekao toj osobi, da mi nije jasno kako sujeta jednog pojedinca može biti ispred sudbina desetaka hiljada ljudi koji će dobiti otkaze i njihovih porodica. Rezultat toga je gubitak gotovo 27.000 radnih mjesta za samo 50 dana u FBiH. Čisto radi informacije, trebalo nam je oko 770 dana poslije toga da vratimo taj broj radnika.
Nadam se da vam je sada jasno zašto smo tu gdje jesmo, zašto se divlja po cestama, zašto nam građani stradaju, zašto se ne mijenjaju propisi, zašto po zatvorima nisu oni koji imaju neplaćene kazne i rade šta hoće. Zbog sujeta i nezamjeranja”.