Haris Silajdžić, bivši član Predsjedništva BiH i predsjednik Vlade Republike BiH u ratnom periodu, te osnivač Stranke za BiH (SBiH) bio je gost “Centralnog dnevnika” Face televizije.
– Sa Pala ponovo imamo otvorene prijetnje, ponavlja se ’91. i ’92., nije drugačije ni u kotlini. Imamo strane koje pregovaraju, oni koji su branili BiH i druge strane koje su presuđene u Haagu za sukob, UZP i genocid. Zanimljivo je da ova strana, koja se branila i nije nikog napadala, koja traži Evropske standarde je na jednoj strani, a imamo međunarodnu stranu koja kaži kompromis. On može biti samo na štetu evropskih standarda. BiH je paradigma suživota multietničnosti. Ta strana je sad pod pritiskom ucjene, imamo ljude koji kažu ako neće biti po našem nećemo izaći na izbore – rekao je Siladžić na početku emisije.
Većina nema glas
Upitan je o Palmeru i pregovorima o promjenama Izbornog zakona BiH koje su predvodili dužnosnici američke i evropske diplomatije.
– Gospodin Palmer je izvan karaktera američke tradicije i politike prema Balkanu. Čitao sam, kao i svi koji prate, šta je govorio gospodin Escobar jučer: BiH je multietnična, inkluzivna što je uvijek bila, uvijek je uključivala nije isključivala, suverena. Međutim, u ovim pregovorima se pravi kompromis na račun multietničnosti, to se od nas traži. U ambijentu ucjene i pritiska sile. U toj situaciji se pitamo šta hoće većina u BiH. Većina nema glas, inače bi bili u NATO-u. Nismo u NATO-u, a većina to hoće. Kakva smo mi demokratija, ako većina nema glas? Sada imamo socijalni feudalizam. Pitanje je zašto predstavnici međunarodne zajednice idu u susret onima koji niti hoće Evropu, niti građanski princip, sve ono što mi hoćemo, zašto im se izlazi u susret? – pitao je Silajdžić i dodao kako je jučer razgovarao sa čovjekom koji je u Americi vidio odgovorna lica vezana za BiH i čuo ono što su mu i ranije govorili.
– Sudbonsoni prigovor – Američka strana je prigovorila našoj, citiram: Tužni smo, srce nam se slama zbog toga što ne radite kako treba u Washingtonu. To sam godinama slušao kada sam privatno išao u SAD – rekao je.
Dodaje da je činjenica da mi u našoj Ambasadi u Washingtonu nemamo nikoga ko će zastupati interese ove normalne većine.
Pregovori pod ucjenom
Posljednja dešavanja u NSRS, kao i Deklaracija SNSD-a, stvaraju paniku među stanovnicima.
– Dajte mi državnu imovinu, dajte mi vojsku, silom ćemo istjerati… Dakle, to je pregovaranje pod ucjenom. To nisu pregovori u mirnom ambijentu. Mnoge zanima ako će biti rata čime se branimo? Koja je naša borbena spremnost? Ljudi hoće da znaju. Personal, popunjenost, obučenost, sredstva koja imamo, materijalno-tehnička i njjihova operativnost, niskoleteće letjelice, kojim radarima se branimo? Zašto je stanje tako? Zbog toga što Ministarstvo odbrane nema dovoljno sredstava. Fiskalno vijeće je jedna od nevjerovatnih grešaka, ima ključnu ulogu. Građani plaćaju porez i izdvajaju sredstva za odbranu – rekao je.
Ustav akt najvišeg ranga
– Govorili smo o reformi Ustava, zašto je sad najednom Izborni zakon prioritet? Dakle, Izborni zakon postaje okvir za principe, umjesto da bude obratno. Gdje su principi? Ustav je akt najvišeg ranga, najviši poduhvat jednog društva. Većina u BiH je itekako sazrela za demokratiju, dokazali su za vrijeme rata, tako da su svi bili iznenađeni reakcijom, u poziciji života i smrti – smatra.
Naglašava da se ovim pregovorima traži da predstavnici većine sada pregovaraju pod pritiskom ucjene, ako ne bude tako onda dolazi pritisak.
– Pritisak na koga? Na onu populaciju i predstavnike koji su se branili od agresije. Ovdje nije bilo građnskog rata već agresija – govori Silajdžić.
Nikšić ga jedini zvao
S obzirom na to da Silajdžić ima dugogodišnje političko iskustvo, a učestvovao je i u pregovorima u Dejtonu, upitan je da li ga je neko od bh. političara pozvao da se konsultuje i traži savjet u vezi pregovora oko izborne reforme.
– Jedino me zvao Nermin Nikšić, niko više – odgovorio je Silajdžić.
Tenzija zastrašivanja
Potcrtava da se u pregovore ne ulazi nikada sa minimalnom pozicijom.
– Cijelo vrijeme se diže tenzija zastrašivanja, daj šta daš samo da ne bude rata. Ko je pod pritiskom? Slabija strana. Da bi se kroz nove pregovore završio posao velikosrpske ideje, volio bih da učimo naše mlade šta je velikosrpska ideja koja je na sceni preko 200 godina. Ideolozi su bili Grašanin, Narčetanije… Homogena Srbija, danas to radi SANU, znamo kakve su instrukcije SANU-a. U tim dokumentima se govori o ubijanju, sve je dozvoljeno u ime te ideje, trećinu ćemo pokrstiti, trećinu protjerati, trećinu ubiti. U 21. stoljeću se bavimo ovim stvarima. Ideja horizontalnog širenja – to je snaga malih zemalja, što su nam širi vidici bolje se branimo. Umjesto toga imamo projekat koji od najranijeg djetinjstva uči ubijanju, mržnji, ta djeca ne mogu širiti svoje vidike. Pred njima je zid historijskih neistina i kulture isključivanja. Kome to dobro donosi? U konačnici nikome – rekao je.
Upitan je šta misli o tzv. “otvorenom Balkanu” i slobodnoj trgovini.
– Kakav otvoreni Balkan sa ljudima koji ne žele priznati genocid? Ja gajim određeni prezir prema onome ko ne priznaje genocid, za koji cijeli svijet zna da se dogodio – rekao je.
Izborni zakon i Deklaracija na Palama
Dok se u kotlini priča o Izbornom zakonu, na Palama se donosi strašna deklaracija, kazao je Senad Hadžifejzović i upitao zašto je to tako.
– Zbog toga što vjeruju u to da će Međunaroda zajednica ići putem koji je najlakši i najbrži i što Međunaroda zajednica daje pažnju onima koji galame i prave problem – rekao je.
Na pitanje kako zaustaviti one koji žele rušiti BiH, odgovara:
– NATO treba poslati tupe u Brčko i na granice na Drini odmah. To je jedini način da se sačuva mir – odgovorio je.
Palmerova žurba
Na konstataciju Hadžifejzovića da Sarajevo prilikom pregovora učestvuje u Palmerovoj žurbi i nema koncept, Silajdžić je kazao:
– Naš Izborni zakon postaje okvir za reformi cijelog Ustava, a cijeli Ustav je donesen pod pritiskom života i smrti. Gdje su prava tih 100 hiljada koji su morali otići da bi spasili živote sebe i svoje djece?
Aprilski paket
Haris Silajdžić je govorio i o Aprilskom paketu i zašto je oboren. Objašnjava da bi se radilo ono što se danas radi u NSRS, samo na legalan način.
– Taj Aprilski paket daje pravo ovoj politici koja je sve uzrokovala da kroz entitetsko glasanje u konačnici odlučuje 14 poslanika iz RS, dovoljno je da 10 kaže ne, šta se dešava? Raspušta se Parlament, nema Predsjedništva i nema državnih institucija. Ostajemo u vakuumu. To bi radili legalno. Ovo sad rade jer nije prihvaćen Aprilski paket. Jedan predsjednik i dva potpredsjednika, koja je razlika? Nama ne trebaju dječije igre već temeljite promjene – zaključio je na kraju Haris Silajdžić.