Ivo Komšić, bh. univerzitetski profesor, bivši političar, nekadašnji član ratnog Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine i gradonačelnik Sarajeva, nedavno je objavio svoju novu knjigu Tuđmanov haški profil – Udruženi zločinački poduhvat na BiH.
Riječ je o izdanju koje je već uzburkalo duhove kako u pojedinim dijelovima naše zemlje, tako i u susjednoj Hrvatskoj, a koje je nastalo s namjerom da pruži priliku barem jednom narodu u BiH suočenje sa svojom prošlošću, bez obzira na to što narod ne nosi krivicu za nju. Ovo je vrlo važna knjiga iz čijeg se naslova može iščitati koju temu obrađuje. Ona je nastala na osnovu arhive Haškog suda koju ima Informativni centar Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u Sarajevu. Knjiga je, kako se opisuje, rađena na arhivskoj građi koja je autentična, veoma važna i ne odstupa od onoga što je Haški sud utvrdio. Iz arhive je izvučeno sve ono što je bilo važno za osnovnu tezu – da je na čelu udruženog zločinačkog poduhvata bio Franjo Tuđman.
Ivo Komšić je za Stav govorio o svojoj novoj knjizi, o mogućim reperkusijama zbog osjetljivosti njene građe, ali se dotakao i odnosa političkih dužnosnika u Republici Hrvatskoj te političkih predstavnika bosanskih Hrvata prema BiH.
STAV: Kako ste počeli raditi na knjizi Tuđmanov haški profil – Udruženi zločinački poduhvat na BiH i na koji ste način u knjizi objasnili da je Tuđmanova politika prema BiH bila udruženi zločinački poduhvat?
KOMŠIĆ: Uopće nisam imao namjeru raditi na jednom ovako obimnom rukopisu. Samo sam htio u nekoliko nastavaka objasniti šta je to udruženi zločinački poduhvat, što je jedan relativno novi termin u međunarodnom krivičnom pravu. Radi se o tome da se, bez obzira na to što sud uvijek individualizira krivicu, te individualne krivice često javljaju u okviru nekog šireg zajedničkog poduhvata. Dakle, iza zločina stoji cijela grupa ljudi koje je zločin povezao te se dolazi do zaključka da počinjeni zločin nije puka slučajnost neke individue, već da iza toga stoji cijela organizacija. Sve ove okolnosti, sudskim rječnikom rečeno, bez racionalne sumnje rezultiraju zločinom. Pošto se u Hrvatskoj uopće nije govorilo o ovom fenomenu nakon presude Jadranku Prliću i ostalim, stekao sam dojam da je tamo zabranjeno govoriti o udruženom zločinačkom poduhvatu. Postavlja se pitanje zašto se nije govorilo. Zato što u toj presudi jasno piše da je na čelu udruženog zločinačkog poduhvata bio Franjo Tuđman. Tamo je skoro zabranjena priča o ovome, ko progovori o udruženom zločinačkom poduhvatu bude strašno napadnut tako da se ljudi samo ušute. Nastojao sam kroz nekoliko naslova objasniti o čemu se to radi, zašto je Haški sud uveo taj pojam i zašto je grupi Jadranka Prlića sudio kao organiziranoj grupi, a ne kao pojedincima koji su se slučajno sreli i slučajno počinili zločine. Kada sam počeo o tome pisati, nisam se mogao zaustaviti na tri nastavka, već se to proširilo na 23 nastavka. Na samom kraju knjige se nalaze i neki veoma važni dokumenti jer sam imao na raspolaganju hašku arhivu, pošto u Sarajevu imamo njihov Informacioni centar, čisto kako bih dokazima potkrijepio sve ono o čemu pišem. Tu se može pogledati kako je izgledala optužnica, prvostepena i drugostepena presuda, ali i neki transkripti razgovora koje je Franjo Tuđman imao s predstavnicima tzv. Herceg-Bosne, odnosno predstavnicima Hrvatske demokratske zajednice u BiH. Kada se sve to uzme u obzir, kada se bolje pogleda, postaje jasno zašto im je Haški sud sudio onako kako je sudio.
STAV: Možete li napraviti paralelu između hrvatske i srpske politike prema BiH, kako u ratu, tako i danas? Gdje su razlike?
KOMŠIĆ: Nije teško povući paralelu između hrvatske i srpske politike prema BiH. To su bile dvije koordinirane politike, to je zapravo ista politika. One su politički i vojno, što je najgore, koordinirale, a ta koordinacija je dogovorena u Karađorđevu na sastancima Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića. Oni su stalno bili na telefonskoj vezi, koja je bila zaštićena, do nje se nije moglo doći. Taj njihov dogovor iz Karađorđeva operacionalizirali su Mate Boban i Radovan Karadžić u Grazu početkom maja 1992. godine, tako da je vrlo jasno o čemu se tu radi. Ono što su Tuđman i Milošević sakrili, ono što nije izašlo u javnost iz Karađorđeva, ova dvojica su objelodanila jer su napravili pisani sporazum. Primjerice, u trećoj stavci njihovog sporazuma možete vidjeti plan podjele BiH između Hrvatske i Srbije, i to “kompaktiranjem teritorije”, što je njihova kovanica. Tu se također navode i općine u BiH koje su htjeli pripojiti Hrvatskoj i Srbiji. Tu se vidi da je Franjo Tuđman “prodao” Bosansku Posavinu za Grahovo, Glamoč i Drvar. Dakle, te dvije politike su bile u stalnoj koordinaciji, a njihov cilj izrekao je Karadžić u Skupštini BiH uoči donošenja one naše odluke o referendumu kada je kazao: “Odvest ćete BiH u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak.” On je definirao politiku koju su dogovorili Tuđman i Milošević. Tu Tuđman nije bio toliko vidljiv, ali brzo će se pokazati njegovo pravo lice na zahtjevu da se promijeni referendumsko pitanje. Ova politika je označena zločinačkom, ona je postavila za cilj podijeliti BiH na dva dijela i, naravno, raditi na nestanku Muslimana, što je bio tadašnji naziv za Bošnjake.
STAV: Kako tretirate fenomen tzv. Herceg-Bosne u svojoj knjizi?
KOMŠIĆ: Istraživanjem u haškoj arhivi dolazio sam do onoga što je Haški sud utvrdio. Znači, ovo ništa ne govorim proizvoljno, već reinterpretiram ono što je sudski već utvrđeno. Haški sud je utvrdio da je projekt tzv. Herceg-Bosne bio zločinački i tu nema spora. Ona je bila ostvarenje Tuđmanovog zločinačkog plana. Njegovi saradnici i on sami su definirali funkciju tzv. Herceg-Bosne, gdje su kazali da je trebala biti, prema njihovim riječima, “pravna podloga” za priključivanje Republici Hrvatskoj. To je njihova izjava, ne moja. Trebate pogledati zapisnike s njihovih sastanaka koji se također nalaze priloženi uz moju knjigu. Od početka su išli na to da je priključe Republici Hrvatskoj. U tim zapisnicima se nalazi i rasprava pred Franjom Tuđmanom kako će to učiniti. U jednom dijelu nabrajaju općine koje bi se trebale naći u njenom sastavu, pa se svađaju. Jedni tvrde da ih treba biti 30, drugi 28, a ono što je posebno zanimljivo jeste da se niko nije zapitao kakva je nacionalna struktura tih 20 ili 30 općina koje “uokviruju” u granice paratvorevine Herceg-Bosne. Popis stanovništva je bio 1991. godine, iste godine kada oni odlučuju o ovom pitanju, i tim popisom je ustanovljeno da su u većini općina koje su zamislili u toj Herceg-Bosni Hrvati bili manjina. Na početku je već bilo jasno, kako su to rekle sudije Haškog suda, da bez racionalne sumnje projekt Herceg-Bosne vodi u zločine i genocid. Oni su za to znali, zato im je presuđeno onako kako je presuđeno i zbog toga Herceg-Bosna jeste zločinačka tvorevina.
Još jedna stvar je interesantna. Na sastanku iz 1991. godine, na kojem se polemiziralo o razgraničenju, kod nas još nije počeo rat, tek će krenuti u aprilu 1992. godine, Tuđman je već imao skrojen plan podjele BiH. On tada preporučuje rukovodstvu HDZ-a BiH da pregovaraju s Jugoslavenskom narodnom armijom, u potpunosti pod Miloševićevom kontrolom, koja će im pomoći da “naprave razgraničenje”. JNA je, kako on to kaže, “zalog razgraničenja BiH”. To je jedna nevjerovatna izdaja jer je nepunih 30 dana prije toga, prije nego što je Tuđman otkrio da mu je JNA saveznik, Vukovar sravnjen sa zemljom, ljudi su nevini ranjeni i pobijeni. To nije obična izdaja, to je veleizdaja.
STAV: Zanimljive su i korice Vaše nove knjige. Na njima se nalazi i neka karta?
KOMŠIĆ: Politiku koju je konačno definirao Radovan Karadžić u Skupštini BiH izjavom koja je ledila krv u žilama definirao je i Franjo Tuđman 6. maja 1995. godine, kada je Paddyju Ashdownu nacrtao kartu, koja se nalazi i na naslovnici moje knjige. U svom svjedočenju u Haagu Paddy Ashdown je rekao, što se sve može pronaći u haškom arhivu, da mu je nekadašnji predsjednik Hrvatske nacrtao kartu podjele BiH između Hrvatske i Srbije. Tada je Ashdown upitao Tuđmana: “Gdje je ovdje BiH?”, na što mu je Tuđman odgovorio: “Pa nema BiH, bit će podijeljena između Hrvatske i Srbije.” “Šta će onda biti s Muslimanima”, zatim je upitao Ashdown, a na to će mu Tuđman: “Muslimani kao narod neće postojati, oni će biti samo jedna mala etnička grupa u okviru Hrvatske.” To je, dakle, parafraza onoga što je izrekao Radovan Karadžić na poznatoj sjednici Skupštine BiH kada je zaprijetio uništenjem jednog naroda i uništenjem jedne države. Na koricama knjige Tuđmanov haški profil – Udruženi zločinački poduhvat na BiH možete vidjeti tu kartu koju je napravio Franjo Tuđman, a Paddy Ashdown je samo unio neke dodatne oznake kako bi sebi razjasnio o čemu se radi, tj. pozicije gdje je Sarajevo, Banja Luka, Tuzla itd. Unio je postojeću granicu, onako kako se inače i označava na geografskim kartama, te novu granicu označenu slovom S, koja ide kroz sredinu BiH. Lijeva strana bi pripala Hrvatskoj, a desna strana Srbiji.
STAV: U uvodnoj riječi naveli ste da je nova knjiga nastala s namjerom da pruži priliku barem jednom narodu u BiH suočenje sa svojom prošlošću, bez obzira na to što narod ne nosi krivicu za nju. Koliko je važno prihvatiti istinu o dešavanjima iz ’90-ih godina?
KOMŠIĆ: Nije moja namjera bila podsjećati ljude na prošlost, da se stalno hvatamo za to, već da se izađe iz zločina i uzdigne iznad njih. Nema pravde bez istine, nema kajanja bez pravde, nema praštanja bez pravde, nema povjerenja bez praštanja, a to znači da nema budućnosti bez svega ovoga zajedno. Ako ćemo na lažima opstajati, ako mislimo na lažima graditi budućnost, moramo znati da je to nemoguće. Mi možda i možemo nešto u sadašnjosti slagati, možemo istrajavati na tome, ali na tome se budućnost neće moći izgraditi. Ako je sadašnjost lažna, ona neće dočekati svoju budućnost. Iako su zločine vršili pojedinci, oni su vršeni u ime naroda. Ja sam tokom pisanja svoje knjige insistirao na dokumentima, ali i na onome što su govorili Franjo Tuđman i njegovi saradnici, pa i kada su zatvoreni sami u svoja četiri zida. Sreća, Franjo Tuđman je sam sebe snimao tako da su ostale sačuvane njegove riječi i u audioobliku i u formi transkripta. Trebate samo pročitati te transkripte i ono što on govori. On govori o “povijesnim interesima hrvatskog naroda”, o “povijesnim interesima hrvatske države”, o tome kako “treba zaokružiti hrvatsko nacionalno biće” itd. To sve vodi u zločin i preko zločina. Nakon svega toga, nakon haških presuda, da bismo bili ravnopravni, da bi bilo povjerenja, moraju se priznati zločini i izdići se iznad njih. Sve dok to ne uradimo – nismo ravnopravni. Ovdje će Hrvati, kao cjelina, stalno biti okarakterizirani kao zločinci. Mi ne možemo voditi nikakvu politiku dok se zločini ne priznaju i dok se ne zatraži praštanje.
STAV: Nedavno je u intervjuu za Stav bivši predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić kazao da je došlo do “buđenja” političkog duha Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića u regiji. Koliko je to danas vidljivo i, u krajnjoj liniji, opasno?
KOMŠIĆ: Smatram da je Stjepan Mesić ublažio izraz kazavši da je riječ o “buđenju”, ta politika nikada nije ni umrla. Oni su nju nastavili od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji je za njih samo formalnost, nisu ga uopće poštivali ni tada ni danas. HDZ BiH i srpska politika u BiH zauzeli su tačno one pozicije koje su zauzimali Franjo Tuđman i Slobodan Milošević. Mi smo Hrvati ipak u jednom trenutku imali jaku opoziciju HDZ-u, dok je Dragan Čović nije ugušio, ali kod Srba je nikada nije bilo. Oni su jedinstveni oko toga da je Republika srpska zakletva i, što je najgore, oni obnavljaju onu Karadžićevu RS, a ne dejtonsku. U Daytonu su Amerikanci, kao posrednici u potpisivanju, zamislili nešto sasvim drugačije. Ovo je obnova Karadžićeve RS, oni grade “državu srpskog naroda”, što je u potpunoj suprotnosti s Dejtonskim mirovnim sporazumom, u kojem piše da je RS entitet u okviru države BiH u kojem su sva tri naroda ravnopravna. Pogledajte kako samo srpska politika u BiH tretira RS, oni ovaj entitet izgrađuju kao zasebnu državu ne priznavajući BiH.
STAV: Kako danas gledate na djelovanje Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića, a kako na Dragana Čovića?
KOMŠIĆ: Andrej Plenković i Dragan Čović i ne kriju da provode Tuđmanovu politiku. Plenković je to čak i eksplicitno govorio u predizbornoj kampanji, dok Čović nastavlja politiku tzv. Herceg-Bosne, bilo da je želi realizirati kroz formiranje trećeg entiteta ili preko neke hrvatske etničke izborne jedinice. Cijela priča o “legitimnom predstavljanju” i izmjenama izbornog zakonodavstva zapravo je zamka koja bi mogla doprinijeti formiranju trećeg entiteta. Znači, oni ne odustaju. Zoran Milanović samo ponavlja ono što već godinama govore visoki dužnosnici HDZ-a u Hrvatskoj i BiH. On meni liči na dijete koje tek uči da govori, pa onda ponavlja ono što odrasli pred njim govore, ali tako da tepa jer ne zna ponoviti kako treba.
STAV: Šta mislite kakve će reakcije u Hrvatskoj izazvati Vaša knjiga?
KOMŠIĆ: S obzirom na to da je HDZ u Hrvatskoj otišao skroz udesno, toliko daleko da tamo imate i otvoreni neofašizam u nekom obliku, sigurno je da im neće biti pravo što se pojavila istina o njihovom “ocu nacije”. Ipak, Haški sud je nedvosmislen – Franjo Tuđman bio je na čelu udruženog zločinačkog poduhvata. On da nije umro, zajedno bi sa Slobodanom Miloševićem bio u Haškom tribunalu i tamo bi mu se sudilo za ratne zločine. Haag je prikupio ogromnu količinu dokaznog materijala o tome da je sve bilo pod njegovom kontrolom, pod njegovom komandom. Evo, baš analiziram ove reakcije koje su se do sada pojavile. Oni ne osporavaju ništa što sam napisao, već samo blate i pljuju. Ne napadaju samo mene, već i urednika moje knjige Dragu Pilsela.
STAV: Hoće li Vas prozvati “nelegitimnim Hrvatom” ili možda “izdajnikom hrvatstva”?
KOMŠIĆ: Ne vjerujem da će me nazivati “nelegitimnim Hrvatom” jer više nisam u politici, ne pripadam političkoj stranici niti učestvujem u nekoj političkoj kampanji. Trenutno sam zaokupljen istinom i moja je dužnost da istinu koju ja znam prenesem javnosti. Etiketu “izdajnika hrvatstva” zalijepili su mi već davno, još 1991. godine, a pojačali su 1993. Na jednom sastanku koji je sazvao Franjo Tuđman govorilo se čak i o tome da će uključiti obavještajne službe da mi nađu “da sam bio komunista te da sam bio uz Antu Markovića”. To ništa nema veze ni s čim. Ja jesam bio član Saveza komunista, ali sam bio za reforme. Uopće nisam htio ići na 14. kongres jer sam htio da se bh. ogranak odmah odijeli te da se ide u proces osamostaljenja BiH. Međutim, oni nisu dali da im istina pokvari plan. Tuđman je tražio da se uključe obavještajne službe, mediji i sve druge snage, od početka su vodili takvu kampanju protiv mene. Ništa neobično.
STAV: Kada možemo očekivati promociju knjige?
KOMŠIĆ: Ja se nadam da će u septembru biti održana u Sarajevu, dok prođe ovaj period godišnjih odmora i dok se dodatno ustabili situacija s virusom korona.