Srebro iz Dohe stiglo je u Bosnu i Hercegovinu, a ispred ulaza u aerodrom u Sarajevu bilo je nekoliko stotina građana, rodbine i prijatelja.
Održana je i press-konferencija, a zatim je uslijedilo i obraćanje Amela Tuke okupljenim navijačima. Pustio je i suzu i bio veoma emotivan.
“Moram se zahvaliti svima na ovoj dobrodošlici. Hvala medijima, od samog slijetanja na aerodrom skroz je neki drugi osjećaj. Do samog leta je bilo uredu, ali emocije su počele kad sam došao na tlo Bosne i Hercegovine. Rekao sam da idem Dohu spreman, te sam rekao da ću se vratiti u sami vrh i da mi je tu mjesto. Evo ga, tu sam”, kazao je emotivni Tuka.
“Znam da sam napravio veliku stvar. Puno je sjajnija medalja nego u Pekingu. Ovaj put je bilo drugačije. Bio sam dobar, no niko me nije stavljao kao ozbiljnog kandidata za medalju. Otišao sam u Dohu rasterećen i puni sigurniji nego u Pekingu. Ušao sam u sve ozbiljno, svakog sam shvatio ozbiljno i nije bilo podcjenjivanja. Poslije prve trke sam se osjećao loše, bilo je 40 stepeni, dobio sam visoku temperaturu i na dan polufinala sam pomislio da ću morati da odustanem. Bio sam izuzetno loše. Hvala mom treneru i Italijanskoj federaciji koji su imali vrhunske doktore. Pred utrku sam se osjećao sve bolje i bolje. Polufinale je izgledalo moćno, to mi je dalo samopouzdanje pred finale. Znao sam da će u finalu trka biti brza, no znao sam i da sam spreman za to. Sve sam karte stavio na sto i odlučio da idem na sve ili ništa. Rezultatom sezone sam osvojio to sjajno drugo mjesto i srebrenu medalju. Ponosan sam i jedva sam čekao da to podijelim sa vama, sa svojom porodicom…”, nastavio je Tuka.
Bilo je i teških trenutaka, posebno ističe 2017. godinu.
“Pitao sam sebe te 2017. godine da li sam doživio svoj vrhunac. U Londonu nisam prošao ni prvi krug.. Sve se to skupljalo, samokritičan sam, ali upoznao sam neke nove ljude, tačnije dvije dame, to su profesorica Jasna Bajraktarević i doktorica Dragana koja je došla iz Splita da me podrži. Hvala dragom Bogu što me spojio sa ovim ljudima, moj trener mi je kao drugi otac. Nemam riječi kako bi ga opisao, njegovu podršku, ljubav koju mi je pružio”. Hvala iskrenim prijateljima, sponzorima koji nisu imali trenutak sumnje da ću se vratiti na ovaj nivo”.
Trener Amela Tuke Gianni Ghidini izjavio je da mu je drago što je u Amelovoj domovini. Kazao je da od 2013. radi sa Tukom te istakao da Amel napreduje iz dana u dan.
-Da je 2015. imao ovo iskustvo, vjerujem da bi već tad osvojio zlato na SP-u u Pekingu. Vjerujem da može još napredovati – rekao je Ghidini.
Sada slijedi zasluženi odmor, a potom pripreme za Olijmpijske igre, dodao je Ghidini.
“Neka mi rahmetli Mirza Delibašić halali, ali Amel Tuka je najveći bosanskohercegovački sportista svih vremena”, rekao je Kaknjo.
Kaknjo je istakao kako je Tukin put jedini ispravan, te da je njegovo srebro zaista zlatnog sjaja.
Kako je najavljeno, Tuka je planirao da ode na džumu, a kasnije će se družiti sa građanima Kaknja.
Centralna svečanost je večeras u Zenici.
Podsjetimo, naš najbolji atletičar je postao viceprvak svijeta osvojivši drugo mjesto u finalnoj utrci na 800 metara. Tuka je s vremenom od 1.43.47 postigao i najbolji lični rezultat sezone.
Amerikanac Donavan Brazier je sa 1:42.34 stigao do zlatne medalje, a treće mjesto zauzeo je Kenijac Ferguson Rotich sa 1:44.25.
