“Demagogija predstavlja narodnog vođu u demokratskim sistemima koji svoju popularnost stiče eksploatacijom predrasuda i neznanja u narodu uzburkavajući strasti u masi, gušeći razumni politički resusrs.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić demagoškim nastupom na RTS-u prevazišao je i najveće demagoge – vođe u antičkoj Grčkoj. Politička historija Srbije ne bilježi već vijekovima ovakvog demagoga, piše Vladimir Mandić na stranici Dan u Beogradu.
Ovu moju tvrdnju potkrijepiću prvo sa dvije definicije riječi demagogija i Vučićevim obećanjima tokom gostovanja na RTS-u koje je, bez znanja novinara i urednika, najavio na svom Instagram profilu!?
“Demagogija predstavlja narodnog vođu u demokratskim sistemima koji svoju popularnost stiče eksploatacijom predrasuda i neznanja u narodu uzburkavajući strasti u masi, gušeći razumni politički resusrs.
Demagozi urušavaju ustaljeni običaj sprovođenja politike ili obećavaju ili prijete njihovom promjenom. Oni eksploatišu fundamentalni nedostatak demokratije: budući da najveću moć drži narod, moguće je da tu moć ljudi daju nekome ko se dodvorava najširem segmentu populacije. Demagozi se uglavnom zalažu za momentalnu i silovitu akciju u slučajevima državne krize, pritom optužujući umjerenije i promišljenije političke protivnike da su slabi ili nelojalni”, piše u Wikipediji.
Druga definicija je iz Velikog riječnika i glasi:
“Danas se pod demagogom podrazumjeva osoba koja se senzacionalno obraća masi prividnim dokazima koji imaju za cilj sticanje moći, ostvarenje ličnih interesa i zadržavanje na pozicijama koje im realno ne pripadaju”.
Vučić je očigledno veoma dobro proučio historiju antičke Grčke (uostalom, bio je najbolji student Pravnog fakulteta) kada se preksinoć, na iznenađenje urednika i voditelja, pojavio u TV studiju. Koliko je to iznenađenje bilo veliko govori i činjenica da je razgovor umjesto novinara i urednika vodila voditeljka Dnevnika.
Odgovarajući na unaprijed poznata pitanja predsjednik Srbije se pohvalio potpisanim sporazumima o “mini Šengenu”, ponovio, po ko zna koji put, da smo među vodećim zemljama u Evropi po privrednom rastu u vreme korone, osvrnuo se na zbivanja u Federaciji Bosne i Hercegovine da bi poentirao na – penzionerima.
Obraćajući se, uz dramske pauze, ovom najbrojnijem segmentu populacije pompezno je objavio ono što već i vrapci pod krošnjama drveća na Andrićevom vencu znaju: penzionerima slijedi 50 eura u septembru, 30 u novembru, potom pomoć u decembru i zakonsko povećanje u januaru.
A onda bomba: svi penzioneri će u februaru, najkasnije u martu, dobiti još po 20.000 dinara!!!
Da zanemarimo to što predsjednik ne raspolaže budžetom Republike Srbije, što mu po Ustavu briga o privredi i njeni rezultati nisu u opisu posla i što se “miješa u sve”.
Krucijalno pitanje je zašto je on, podilazeći penzionerima da su podnijeli najveći teret oporavka zemlje, najavio ovu pozamašnu februarsko-martovsku pomoć?
Ovo tim prije što budžet pune svi poreski obveznici, a ne samo penzioneri plaćajući PDV.
Zašto se iz budžeta pomaže samo jedna kategorija građana, koja nije ugrožena pandemijom i čiji su prihodi uređeni po zakonu, shodno visini i dužini ulaganja u Fond PIO?
To što država godinama nije primjenjivala Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju, što je neustavno čak i smanjila penzije, i što više od milion penzionera danas prima manje od 30.000 dinara mjesečno, ne znači da im sada treba podilaziti.
A to Vučić, opet mimo ustavnih ovlaštenja, upravo i radi, jer zna koliko tih 20.000 dinara znači onima, a njih je oko 300.000, čije su penzije manje od 15.000 dinara. Ako se tome dodaju i “poljoprivredni” penzioneri sa prosječnim primanjima od jedva 12.000 dinara, onda je jasno na koliko glasova računa Vučić pred izbore u aprilu 2022. godine!
Tako smo doživjeli da se predsjednik države razmeće državnim parama, da budžetskim sredstvima kreće u predizbornu kampanju stranke na čijem je čelu (opet mimo ustava).
Jer, logično je da će ogromna većina siromašnih penzionera, koji i sa penzijama većim od prosječne jedva preživljavaju, glasati za onoga koji im udjeljuje novac kojim im život znači.
A pomoć stiže upravo pred izbore: i što kasnije u martu bude podijeljena to će broj glasova za SNS biti veći.
Zato će buduće generacije (pročitaj opet definicije demagogije!) na pitanje ko je najveći demagog u historiji Srbije jednoglasno odgovarati: Aleksandar Vučić.