Dragan Čović prvi čovjek Hrvatske demokratske zajednice spreman je rasprodati sve za gram moći i podrške njegovoj misiji etničkog rastakanja Bosne i Hercegovine, piše NAP.
Tom sve neuspješnijem lideru bosanskohercegovčakih Hrvata ni na kraj pameti je rasprodavati svoju dedovinu, ali zato vrlo lako krčmi imovinu ove zemlje i njenih građana zarad političke moći i svojih interesa.
U kompaniju Aluminij, dok je ona bila u vlasništvu Federacije slili su se milioni konvertibilnih maraka i vjerovatno sam Bog i možda Čović znaju koja je to cifra u konačnici. Tim parama bi razumni, sposobni i nadasve pošteni ljudi napravili tri kompanije vrhunske kvalitetete ali grabežljivice iz HDZ-a nisu uspjele sačuvati ni ono što je ostalo. Novac je ispario, a s obzirom da su HDZ-ovi kadrovi imali ekskluzivitet upravljanja kompanijom nije teško zaključiti i gdje.
I nakon svih silnih borbi i pokušaja spašavanja rezultata nije bilo, pa ono što je ostalo, a ni to nije za potcjeniti, dato u zakup izraelskom biznismenu Amiru Gross Kabiriju na 30 godina s opcijom otkupa. No, kako ti poslovi idu nedavno je javnost, ali i Vladu FBiH, ambasade SAD i Velike Britanije te Tužilaštvo HNK informisao predsjednik Udruge malih dioničara Aluminija (DIAL) Zlatko Topić, koji kaže da već dvije godine upozorava na kriminal izraelskog biznismena, ali da svi to nijemo posmatraju.
„Amir Gross Kabiri bio je poznat kao netko tko se bavi galerijama i slikama, ali ono što je važno reći za njega je da je 24. veljače nakon što su zaratili Rusija i Ukrajina otišao u Moskvu i tamo je bio 15 dana. Tada je iz Moskve “naručio” brod “Darina” koji je u Luku Ploče došao po anode koje je Kabiri kupio u Aluminiju po desetorostruko nižoj cijeni od one koju je platio Aluminij! Dakle, ovaj Nadzorni odbor je Kabiriju prodao 4.180 tona gotovih, pečenih anoda koje su bile spremne za elektrolizu i to za 72 dolara po toni, a Aluminij su koštale 700 dolara po toni, a sada bi po novim cijenama koštalo skoro 1.000 dolara po tonii! Kome je te anode dalje prodao ja ne znam. Prije nego su anode otišle iz Mostara o tome smo obavijestili SIPA-u, tužiteljstva i Vladu FBiH. Nitko nam nije vjerovao. Onda smo ponovo pisali SIPA BiH o tome da su anode spremne za prodaju i da to treba zaustaviti. Ništa nisu poduzeli. SIPA nam je odgovorila da to nije njihova nadležnost, nego Federalne uprave policije (FUP), a mi njima kažemo da smo svima, pa i FUP-u, pisali, a evo sada i vama. Poslije toga anode odlaze u Luku Ploče i mi opet upozoravamo da se ne dozvoli njihov transport izvan Luke. Međutim, dolazi ruski brod i odvozi anode u Anconu (Italija)“, rekao je Topić nedavno za “Slobodnu Bosnu”.
Ruka ruku mije, kaže narodna poslovica, a Čović i Kabiri se očito čvrsto drže zajedno. Vezuju ih interesi, ekonomski i politički. Obojica su očito veliki štovaoci agresorkse moskve, obojica vole krčmiti ono što je u Hercegovini ostalo za rastaliti, a za političku zaleđinu izraelski biznismen se Čoviću odužio nedavnom diplomatskom bombom izraelskog ambasadora za BiH Noaha Gel Gendlera. Nakon reakcija prije svih intelektualaca i novinara iz BiH, ali i zvaničnog demarša, država Izrael je odreagovala ukorom Gendleru.
Za novi čin podrške paklenim planovima Dragana Čovića u pokušaju osvajanja apsolutne političke moći Kabiri očekuje novi poklon u Hercegovini. Po svemu sudeći vrlo lako bi mu mogao biti poklonjen Aerodrom Mostar.
Naime, mostarski Dnevni list je prije dva dana objavio saznanja da je vrlo moguće da Kabiri preuzme mostarski Aerodrom. Ponovo je dakle riječ o kompaniji kojom u kontinuitetu kormilare kadrovi HDZ-a, a koja je zapravo još jedan bezdan za gutanje para građana Federacije BiH koji su sve siromašniji.
“Gradonačelnik Mario Kordić je u svibnju ove godine govorio da je nemoguće pronaći koncesionara za aerodrom koji ima loš promet i aktivnost, te da je kompanija Eurowings upravo iz razloga slabe popunjenosti letova otkazala ‘posao’ s mostarskim aerodromom”, navodi Dnevni list u svojoj objavi. Koliko je teško naći koncesionara za aerodrom u gradu koji je sve više turistički na mapi svjetskih destinacija, o kojem sve češće pišu najuticajniji svjetski mediji zaista je pitanje. Možda zapravo nema volje da se taj investitor potraži na pravom mjestu a možda je sve zapravo već dobro smišljen plan o “nefunkcionalnosti, nerentabilnosti i neprivlačnosti” Aerodroma Mostar kako bi on u nekoj novoj privatizacijskoj vratolomiji bio poklonjen Kabiriju. Ko je gledao HDZ-ove privatizacije i guštera se boji.
Jedno pitanje se također otvara u tom slučaju. Nedavno je stručnjak za pitanja državne imovine Muharem Cero upozorio da bi gradnja bazena u Mostaru mogla upasti u škripac jer niko nije vodio računa da je riječ o državnoj imovini, čiji titular kad tad mora postati država Bosna i Hercegovina. Aerodrom u Mostaru izgrađen je 1935. i služila je isprva isključivo u vojne svrhe jugoslavenske vojske. Poslije Drugog svjetskog rata kompanija Sokoproizvođač vojnih aviona, koristi ga kao glavnu bazu za testiranje. 1965. se otvara za civilni promet unutar Jugoslavije, a 1984. dobiva status međunarodne avio luke da bi se povodom Zimskih olimpijskih igara 1984. u Sarajevu rasteretila tamošnja zračna luka. Čija je onda zemlja na kojoj se nalazi zračna luka nalazi?
No pitanje koje se mora postaviti prije svih drugih je pitanje – smije li se Čoviću dozvoliti da imovinom građana plaća lobiranje i podršku njegovim planovima za rasparčavanje ove države?
Izvor: NAP