Ruski dobrovoljci, bili su vojnici iz Ruske Federacije koji su se na širem području Višegrada borili na strani Vojske Republike Srpske tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, od 1992. do 1995. godine. Dan ruskih dobrovoljaca obilježava se 12. aprila, na dan kada su 1993. godine kod Višegrada poginula tri ruska vojnika Konstantin Bogoslovski, Vladimir Safonov i Dmitrij Popov, a više njih je ranjeno.

Prema zvaničnim podacima Vlade RS-a, u redovima VRS-a od 1992. do 1995. godine ratovalo je oko 700 ruskih državljana.

- -

U neposrednoj blizini Jevrejskog groblja, u Trebevićkoj ulici u Sarajevu, novembra 1993. godine osnovan je Treći ruski dobrovoljački odred. Njegov komandant je postao je bivši major Ruske vojske Aleksandar Škrabov. Taj odred je učestvovao u više operacija Vojske Republike Srpske. Aleksandar Škrabov je poginuo 4. juna 1994. godine.

Pored akcija na sarajevskom ratištu, učestvovao je i u operaciji na Goražde 1994. Odmah poslije pogibije Aleksandra Škrabova, i Treći ruski dobrovoljački odred je prestao da postoji. Nakon raspada ovog odreda Rusi su još jedno vrijeme proveli na Grbavici i Jevrejskom groblju pod komandom četničkog vojvode Slavke Aleksića, a 1995. godine, svi Rusi u Sarajevu uključili su se u jedinicu Beli vukovi Srđana Kneževića. Najveći broj poginulih ruskih dobrovoljaca je ukopan na groblju u Donjim Miljevićima kod Sarajeva, a ruski grobovi se još nalaze na Sokocu, u Višegradu, Vlasenici, Priboju, dok je dvadesetak tijela preneseno u Rusiju.

- -

Prije nekoliko godina iznad Višegrada postavljen je pet i po metara visok krst ispred kojeg tamošnje vlasti obilježavaju 12. april. Na Vojničkom groblju Megdan izgrađen je spomenik ruskim dobrovoljcima. Na njemu su uklesana imena 37 poginulih ruskih dobrovoljaca i natpis na ruskom i srpskom jeziku.

Ruski portal Sputnik objavio je prije nekoliko godina članak o načinu na koji su ruski dobrovoljci dolazili i ratovali u BiH. Tvrde da nisu bili plaćenici, da je plaća bila nedovoljna za kupovinu kutije cigareta. Početkom 1993. godine srpske vlasti Višegrada i Goražda plaćale su im 20 maraka mjesečno. Portal tvrdi kako je u Rusiji bilo nekoliko aktivista koji su krajem 1992. preuzeli na sebe okupljanje odreda dobrovoljaca i kozaka radi njihovog otpremanja u Bosnu na dva mjeseca, na poziv višegradske i goraždanske opštine.

– Dok je bilo nade u skoru pobjedu, dobrovoljci su bili dobrodošli. Tada je, osim Rusa, došlo i mnogo Bugara, Grka. Predsjednik Radovan Karadžić izjavio je kako je Republika Srpska spremna da primi Ruse koji su u Pribaltiku i drugim regionima bivšeg SSSR-a podvrgnuti diskriminaciji i proganjanjima, da im dodijeli stanove. A kada je poraz postao činjenica, kada nisu više imali gdje ni svoje ljude da rasele, vlasti su korektno dale na znanje: jedno su zasluge i nagrade, ali vrijeme je da se ide… Dobrovoljci su se, spremajući se za povratak kući, premišljali hoće li imati dovoljno da plate put – piše Sputnik.

Jedan od najpoznatijih ruskih dobrovoljaca koji je ratovao u BiH jeste Igor Vsevoldovič Girkin. Sebi je dao ratno ime Strelkov. Za Strelkova se nakon rata u BiH čulo 2014. godine, kada je postao vođa separatista u Ukrajini. Smatra se odgovornim za rušenje malezijskog aviona, u čijem je padu poginulo 295 ljudi. Strelkov je od novembra 1992. do marta 1993. godine bio pripadnik Drugog ruskog dobrovoljačkog odreda. Svoja ratna sjećanja objavio je 1998. godine u moskovskom listu Zavtra. Nakon BiH, Strelkov je dvije godine bio pripadnik Armije Rusije. Boravio je u Čečeniji, radio kao vojni obavještajac, pa, nakon Dagestana, došao u Ukrajinu.

U vrijeme dok je Strelkov bio u Višegradu, u ovom su se gradu dešavala masovna ubistva, mučenja i protjerivanja. Ruski dobrovoljci povezivani su sa silovanjima žena u motelu Vilina vlas. Također, prema nekim svjedočenjima, učestvovali su u ratnim zločinima sa skupinom Osvetnici, koja je bila pod komandom osuđenog ratnog zločinca Milana Lukića. On je sa Sredojem Lukićem, Mitrom Vasiljevićem, Vidojem Andrićem, Momirom Savićem, Željkom Lelekom, Bobanom Šimšićem, Novom Rajakom, Nenadom Tanaskovićem, Oliverom Krsmanovićem, Draganom Savićem i drugim pripadnicima Osvetnika mučio, silovao i ubijao višegradske Bošnjake i Bošnjakinje.

Svjedokinja koja je preživjela silovanje u motelu Vilina vlas ispričala je jednom prilikom da su ruski vojnici bili prisutni u sobi u kojoj je silovana Jasmina Alispahić. Jasmina se u jednom trenutku otrgla ruskom vojniku koji je stezao okovratnik njene krvave košulje i kroz zatvoren prozor sobe na trećem spratu skočila u smrt. Strelkov je bio dio kontingenta od oko 700 ruskih dobrovoljaca, koji su se pridružili bosanskim Srbima oko Višegrada tokom jeseni 1992. godine.

U Višegradu je tokom rata ubijeno oko 3.000 Bošnjaka, uključujući oko 600 žena i više od stotinu djece, i stoga je ovo obilježavanje za predstavnike udruženja žrtava dan koji provocira Bošnjake.

Neki od najtežih zločina u Višegradu počinjeni su u naselju Bikavac i Pionirskoj ulici kada je u julu 1992. godine zatvoreno više od 60 civila bošnjačke nacionalnosti, među kojima je bilo i žena i djece, koji su živi spaljeni. Za ove zločine pred Haškim tribunalom na doživotnu robiju pravosnažno je osuđen Milan Lukić. Njegov rođak Sredoje Lukić, za isti zločin osuđen je na 27 godina zatvora.