Predsjednik Nezavisne bosanskohercegovačke liste u intervjuu za Oslobođenje govorio je o planovima stranke, ujedinjenju sa SDUBiH, te zbivanjima u SDA.
Nezavisna bosanskohercegovačka lista (NBL) i Socijaldemokratska unija BiH (SDUBiH) potpisale su sporazum o ujedinjenju. Kakvi su planovi?
– Osnivači Nezavisne bosanskohercegovačke liste obznanili su u svom temeljnom dokumentu, Povelji NBL-a, namjeru da izgrade nužnu političku alternativu kojom bi sadašnje pseudopolitike bile zamijenjene jasnom političkom vizijom, konkretnim radom na prevazilaženju očitih blokada i zaostajanja, a nerijetko i nazadovanja u svim područjima života u Bosni i Hercegovini. Reakcije velikog broja pojedinaca potvrdile su našu pretpostavku o nužnosti političke alternative. U tom našem prijedlogu, a zapravo pozivu svima u BiH, vodstvo Socijaldemokratske unije BiH prepoznalo je sadržaje saglasne opredjeljenjima svojih članova. Tako je došlo do povezivanja koje će, uvjeren sam, doprinijeti našem planu graditeljskog i političkog odgovora na sadašnje stanje politike, kulture i ekonomije u ovoj državi.
Politička alternativa
To je, prema mome znanju, prvi slučaj da je jedna politička stranka svoj subjektivitet potčinila političkim principima koje smatra obećavajućim u općem traganju za uvjerljivom političkom alternativom. Tako je pokazano da su nepobjedivost sujete ljudi, usitnjavanja ili raspadanja političkih subjekata uglavnom uzrokovani željom pojedinaca da stranke služe njihovim egoizmima, a ne političkim principima i s njima povezanim političkim programima. Smatram da trebamo biti ponosni tim ujedinjenjem, ali se i osjećati obaveznim za čuvanje i unapređenje naše političke otvorenosti i dosljednosti. To jeste prvi slučaj. Vjerujemo da nije i posljednji. Mi u Nezavisnoj bosanskohercegovačkoj listi otvoreni smo za sve oblike saradnje čiji cilj je afirmacija one političke strategije na koju bosanskohercegovački narod ima pravo, a koje mu svi politički faktori duguju.
Kako komentarišete zbivanja u SDA?
– SDA je nastala u uvjetima raspada Varšavskog vojnog bloka, a tako i bipolarne podjele svijeta i strasnih očekivanja da će liberalni republikanizam prevladati u cijelome svijetu. Ona je temeljno emocionalni uzvrat bosanskog muslimanskog stanovništva na poziv uglavnom pronacionalnih i proreligijskih elita za transformiranje propadajućeg komunističkog poretka u nešto bolje. To nije ni bila niti mogla biti artikulirana politička vizija bh. budućnosti i odgovornosti za nju. Dogodilo se da su zamrznuti historijski procesi i odnosi među kolektivnim pripadanjima izbili na društvenu pozornicu i to s okrutnim i nemoralnim aspiracijama starih nacionalističkih struktura u novome ruhu. Potom slijedi rat protiv BiH s užasavajućim posljedicama. U tom cijelom vremenu SDA nije uspjela postati demokratska, a tako ni otvorena za promjene koje bi odgovarale novim izazovima i životnim potrebama bh. društva i njegove države. Od osnivanja SDA se sve više pretvarala u kartelsku strukturu kojom je skupina pojedinaca lične i grupne interese nastojala predstavljati politikom, dok su vlast i upravljanje javnim dobrima, uglavnom na nezakonit način, postajali sve više i cilj i sredstvo svega u toj stranačkoj strukturi. Tako se početno nepostojanje jasne političke vizije bh. budućnosti pretvorilo u hronično stanje pseudopolitike. Pitanja društva i države, konkretnih ljudi u složenom procesu političke transformacije, odavno su iščezla iz vidika SDA. Ako analiziramo vrijeme od njenog početka do danas, jasno je da sve u vezi sa SDA jeste put nizbrdicom, ali i sve strasnije čuvanje nezakonito stečenih privilegija nad javnim dobrima. Kada je riječ o ljudima, najugroženijem dijelu bh. društva, oni žive u strahu i nesigurnosti. Pretvoreni su u prosjačku masu čije naklonosti stranačka oligarhija kupuje za ono što nije njeno. Vitalniji dio stanovništva traži rješenje u bijegu od tog stanja. Prvaci Stranke demokratske akcije i njihovi podržavaoci se time ne bave. Njihova briga su vlast i upravljanje javnim dobrima. Tako se mogu objasniti i ove pojave koje vidimo, ali i brojne koje su im prethodile. A sve to potvrđuje našu postavku – kad kažem “našu”, mislim na članove i prijatelje NBL-a – o nužnosti političke alternative u kojoj i kojom bi započeo proces političkog ozdravljenja svega bosanskohercegovačkog.
Svi su se zabavili Tuzlom, ali nema sumnje da će biti vrlo zanimljivo i u Sarajevu, gdje sad već bivši član stranke i premijer najavljuje svoju listu. Hoće li to dovesti do novog osipanja SDA u glavnom gradu?
– I Tuzla i Sarajevo samo su primjeri nužnog rasula u strukturama koje nikad nisu postale niti demokratske niti temeljno političke. Nije tu riječ o novim pojavama. Od samog početka SDA, otpadanja, odbacivanja i neprincipijelni unutrašnji savezi dokaz su kartelske otuđenosti tih struktura od realne politike, od narodnog interesa, od pitanja o državi koju, obuzeti osobnim interesima i strastima, osporavaju i potkopavaju. U SDA nikada nisu bile okupljene i razvijane zajednice mišljenja potrebnije politici od svega drugog. Naprotiv, odbijani su i isključivani svi politički misleći ljudi. Tamo danas nema političkih mislilaca, a tako ni političkog mišljenja. Posljedica je beskompromisno, a često i neetičko, korištenje vlasti za diskrecione raspodjele privilegija. Pitanje je: Može li sadašnje vodstvo SDA izvući zaključke bitne za svoju demokratsku rekonstrukciju? Volio bih da nisam u pravu, ali ne vjerujem da je to nakon svega moguće. Uz to, dužan sam odmah napomenuti da postoje drukčija mišljenja od ovog koje iznosim.
Stranka demokratske akcije je u agoniji, ali ne i bez na različite načine stečenih i održavanih moći i utjecaja. Nisu rijetka mišljenja da su događaji o kojima pitate konstruirani iznutra kao taktika onemogućavanja ili dezavuiranja političke alternative. Tako bi, kako se iznosi u tim mišljenjima, nositelji otcjepljenja i disidenstva koristili razbijanju saveza snaga političke alternative. Jasno je da SDA neće uspjeti ni u Sarajevu ni u Tuzli. Zato bi, kako neki misle, “pobunjeni” pojedinci svojim listama doprinijeli slabljenju poštene i uvjerljive političke alternative. Bilo kako bilo, i ta i druge pretpostavke uskoro će potvrditi razvoj događaja na političkoj pozornici.
Ko su vaši saveznici?
– Naši saveznici?! To su svi oni koji smatraju da je poželjnu bh. budućnost moguće izgraditi na osnovi otvorene i demokratski zasnovane i razvijane političke alternative. Cilj NBL-a je, kako to možete vidjeti u Povelji, politiku vratiti tamo gdje joj je mjesto – među konkretne ljude, u njihova vremena i mjesta, u pothvate rješavanja njihovih životnih pitanja, ali tako da se spriječe svi oblici varanja ljudi i zloupotrebe javnih dobara. Suverenitet pripada samo tim ljudima, a političko predstavljanje je izvedena kategorija, pa zato nikad ne smije biti iznad nositelja izvornog suvereniteta.
Nužnost dijaloga
Prema tome, naš prvi saveznik je narod u svoj svojoj pluralnosti – socijalnoj, regionalnoj, političkoj, religijskoj, i tako dalje. Potom, saveznici su nam svi pojedinci i organizacije koji usvajaju i podržavaju načela Povelje NBL-a i koji su spremni raditi na njenoj realizaciji. A to znači svi pojedinci i organizacije koji prihvataju da je sadašnje stanje bh. politike, kulture i ekonomije neodrživo, da za njega nisu krivi vanjski faktori već prije svega nesposobni političari, kartelski organizirane političke stranke i posljedično održavani oblici korupcije i neefikasnosti u svim područjima političkog života.
Mislite li savezništva praviti prije ili poslije izbora?
– Mi smo za sve oblike savezništva i prije i poslije, ali uz nepopustljiv zahtjev da sva ona budu principijelno određena. Većina dosadašnjih savezništava pravljena su radi vlasti, a ne radi rješavanja pitanja bh. ljudi. To što smo mi, osnivači i članovi NBL-a, odlučno istakli na samome početku, za što svakim danom dobivamo snažniju podršku, nije ona politika koju je moguće svesti na vlast. Za nas je vlast sredstvo za ostvarivanje političkog cilja: Sve oblike državnog poretka dovesti u funkciju najboljih interesa bh. ljudi i to u procesima transformiranja koje će ovome društvu i njegovoj državi osigurati status ravnopravnog sudionika u političkoj arhitekturi zapadnog Balkana i Evropske unije.
Kakve su ambicije NBL-a?
– I jasne i velike. Prvo, namjera nam je u demokratski zasnovanoj i vođenoj interakciji izabranih dužnosnika NBL-a pokazati da je bh. narod najvažnije mjesto provjere svih političkih obećanja. Nije dopustivo da se bilo koji oblik državne vlasti uzdiže nad interese društva. To su istodobno i alternativa postojećoj politici i otvaranje procesa građenja tog što u bh. političkoj realnosti sada ne postoji. A ne postoji jasna politička svijest o složenosti društva te nužnosti dijaloga, ma koliko se on činio teškim i nemogućim. U tom najtežem dijelu, realiziranje naših ambicija ne smije biti zaboravljano. Prvo, da javna dobra ne mogu i ne smiju biti korištena za kartelske interese maskirane politikom. Drugo, da diskreciona upravljanja novcem, a najčešće korupcija, ne mogu biti ništa drugo do rušenje budućnosti i društva i države. Treće, članovi i prijatelji NBL-a smatraju da sadašnje otuđenje politike od države, javnog dobra najvišeg reda, mora biti zamijenjeno poduzetništvom na svim razinama politike, kulture i ekonomije koje se uzda u državu kao pošten i efikasan servis svih njih, te afirmira odgovornost za sve oblike javnog djelovanja.
Nema nametanja
I četvrto, u artikuliranju povezanosti javnog i privatnog područja nužno je privući najvitalniji dio stanovništva da ovdje i sada vidi izazovna polazišta za privlačnu i voljenu budućnost koju će sami izgraditi, da političko djelovanje prihvate kao svoje, a ne kao poslušnost bilo kome.
Ideja NBL-a osnovana je na uvjerenju da rad na političkoj emancipaciji bh. društva i njegove države nije i ne može biti kratkoga trajanja. To je, smatramo, posao za mnoge generacije. Ništa nas neće obeshrabriti u ustrajavanju na radu za taj cilj. Može se, ne daj Bože, dogoditi da odgovor ljudi, kojima je naš politički poziv upućen, ne bude zadovoljavajući, da Nezavisna bosanskohercegovačka lista ne dobije na oktobarskim izborima dovoljno mandata u zakonodavnim organima. Ako bi tako bilo, pa ne budemo imali dovoljno izabranih predstavnika u zakonodavnim tijelima, tad nećemo moći provesti svoj politički program. Potrebno je odmah naglasiti da se u takvom slučaju nećemo upuštati ni u kakve saveze koji bi značili odustajanje od naših političkih principa. Planirat ćemo nove korake, jer je zalaganje za ljepšu bh. budućnost jedini cilj na kojem valja ustrajavati. Ništa nas, prema sadašnjoj pameti, u tome ne može i neće pokolebati.
Gdje ćete sve na izbore?
– Naš poziv je općenit. Upućen je svim bh. građanima. Oni su pozvani da jednom zauvijek prestanu biti objekti volja otuđenih centara političkih stranaka za koje je dosadašnja politička praksa potvrda nesposobnosti da politički razvoj usmjere prema poželjnoj budućnosti. Ti su bh. građani pozvani da naprave svoje kandidatske liste i to sami među ljudima koje znaju i koje smatraju dostojnim da ih izaberu te povjere im zastupanje svojih interesa. A kad to učine, centrala NBL-a će to potvrditi. Ne pristajemo na to da naši članovi i prijatelji budu poslušni nama. Tu praksu želimo radikalno zaokrenuti: Mi, vodstvo NBL-a, želimo biti poslušni našim članovima i prijateljima. Nikome ništa ne želimo nametati. Ali, želimo sa svima sarađivati na toj novoj političkoj platformi. Sudjelovat ćemo tamo gdje bh. građani, kojima se obraćamo, odluče da to realiziraju s nama. To je, smatramo, političko uvažavanje svijesti i volje bh. građana.
Koliko će biti kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH i ko ima najveće šanse?
– Rano je za pouzdano prognoziranje. Bit će ih više. Valjalo bi se zalagati da najveće šanse budu uz one pojedince koji doista mogu mijenjati sadašnje stanje. To mijenjanje je nužno. Za njega su potrebni i sposobni i hrabri.
Postoji li mogućnost da, recimo, Vaša lista predloži nekog kandidata?
– Načelno govoreći, postoji. O tome još nismo zauzeli stav. Kao što sam rekao, naši procesi odlučivanja su neodvojivi od demokratske interakcije vodstva s ljudima kojih se naš politički poziv tiče. Kad god zauzmemo stav o nekom političkom pitanju, to znači da je on nastao u demokratskom raspravljanju među svima koji su u NBL unijeli moralni kapital i znanja.
Da li je moguće očekivati pat-poziciju nakon izbora?
– Kažite vi meni, molim vas, kada bosanskohercegovačko društvo nije bilo u političkoj pat-poziciji u posljednje dvije decenije i možda još dulje od toga? I pored toga, na brojnim područjima politike, kulture i ekonomije – često neovisno o voljama uzročnika i sudionika u uspostavljanju i održavanju političke pat-pozicije – odvijao se život s neosporivim političkim, kulturnim i ekonomskim uspjesima. Upravo to je osnova naše procjene o nužnosti Nezavisne bosanskohercegovačke liste. Nikakva pat-pozicija ne bi smjela, a uvjeren sam i da neće, zapriječiti spomenuti rad na oživljavanju političkog, kulturnog i ekonomskog poduzetništva gdje god je to moguće.
Razvoj bh. snaga
Što se tiče igrača u dugotrajnoj političkoj pat-poziciji, teško da oni dokazuju išta do stalno promicanu tvrdnju o bh. državi kao nemogućoj. Tako su sudionici u održavanju pat-pozicije saveznici – mislim i na unutarnje i na vanjske činitelje – u nemogućem pothvatu, u težnji da društvo i država budu razoreni. Ipak, očito je da ova država jest i moguća i nužna, te da je ni ratovima ni intrigama nije moguće razoriti. Naša je namjera sudjelovati u razvoju onih bh. snaga koje će politički osvijestiti opasnost politika pat-pozicije te otvoriti puteve političke emancipacije i društvenog konsolidiranja. A prostrana su područja u kojima je potrebno i moguće unapređivati politički, kulturni i ekonomski život. Budućnost garantiraju uspjesi u tim područjima, a ne ona mračna mjesta pat-pozicija nametana zlim voljama ili političkim nesposobnostima.
