Priča o utjecaju Hrvatske na unutrašnje političke prilike u Bosni i Hercegovini je višegodišnja praksa koja posljednjih mjeseci dobija jasnije obrise. To je posebno izraženo nakon pojave famoznog slovenskog non papera, koji je uzburkao cijelu regiju.
Neslužbeni i praktično nepostojeći dokumenti su kao nikada do sada probudili duhove prošlosti i na površinu podigli zakopanu balkansku prljavštinu koja se danas odaziva na ime Zapadni Balkan.
Ključno pitanje koje će odrediti sudbinu ove zemlje u narednim desetljećima je nesumnjivo pitanje izmjena Izbornog zakona. To pitanje tretira buduću viziju ustrojstva koje je na raskrsnici građanskog ili etnički podijeljenog društva. Vremena za izmjene spomenutog zakona je sve manje, a okvirni rok koji su pred sebe postavili glavni protagonisti, prije svega HDZ je kraj juna. Upravo HDZ ima nesebičnu podršku susjedne Hrvatske, koja na sva zvona agituje na izmjene po mjeri bosanskohercegovačkog HDZ-a.
Gotovo da nema visokog hrvatskog dužnosnika koji širom Evrope ne potencira pitanje tzv. legitimnog predstavljanja. U tom kontekstu najveći pritisak je na stranci koja ima najviše zastupnika u državnom parlamentu, a to je SDA. Ipak, probosanski blok, koji predvodi SDA, može i odgađati proces, ali se HDZ-u žuri.
Hrvatski “non paper”
U cilju naglašavanja važnosti hitne izmjene Izbornog zakona, hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman u martu je poslao “non paper” u sjedište Evropske unije. Taj neslužbeni dokument, za koji Hrvatska tvrdi da ima podršku još barem šest zemalja podrazumijeva širi spektar reformi i promjenu paradigme odnosa u BiH. Ipak, jasno je da je ključni cilj ubrzati i po mjeri Hrvatske kanalisati izmjene Izbornog zakona.
Obznanjivanje tog “non papera” izazvalo je burne reakcije zvaničnika u BiH, a politika Hrvatske je ocijenjena kao nedobronamjerna jer se u Zagrebu kroje dokumenti o BiH bez ikakvih početnih konsultacija sa zvaničnim Sarajevom.
Uloga slovenske desnice
I tu priča ne staje. Nenadano iz Slovenije počinju dolaziti informacije da se i u toj zemlji krčkaju planovi o budućnosti BiH i regije. Kao glavni protagonista je ocijenjen premijer Slovenije, desničar Janez Janša. Međutim, s obzirom na širi spektar problematike nije isključeno da je u sve umiješana i Mađarska.
Slovenski “non paper”, za koji nije potvrđeno da postoji, ali ni jasno dokazano da ne postoji izazvao je najžešće reakcije. Spominjanje cijepanja BiH, ujedinjenja RS-a sa Srbijom ili Kosova s Albanijom probudilo je neke davno pokopane politike. I onda se s pravom nameće pitanje. Zašto bi Slovenija plasirala jedan takav dokument i zašto bi Slovenija potencirala priču o nekim novim granicama. Koji je njen interes?
Okupirani radikalnim zamislima slovenskog “non papera” većina je i zaboravila šta to Hrvatska predlaže. Sada intencije službenog Zagreba izgledaju kao pristojne i prihvatljive teze, jer je Slovenija demonstrirala ulogu lošeg policajca. I kada se na politički sto stave ove protuteže s kojima se probosanske snage u BiH moraju suočiti, hrvatske ideje odjednom se nameću kao racionalne i prihvatljive.
Slovenski radikalizam kroz “non paper” idealno je osvijetlio prijedlog Hrvatske
Hipotetički, kako sada u BiH odbiti razgovore o reformama koje na nivou EU nameće Hrvatska, kada se vidi na šta su neki drugi spremni, bez obzira na to koliko se radilo o političkom blefiranju i spinu. Jer kako drugačije tumačiti slovenski “non paper” kada su Evropska unija, ali i SAD zvanično poručili da od promjena granica nema ništa.
Nervoza političkih takmaca zbog nužnosti mijenjanja Izbornog zakona postajat će sve veća, a u cijeli koncept prizivanja nekih novih podjela ili mirnih razlaza odavno se uklapa politika Milorada Dodika.