Inzulinska rezistencija – pokret otpora s potpuno pogrešnim ciljem i ideologijom
Stalno imate osjećaj gladi, čak i neposredno nakon jela? Provjerite šta vam tijelo poručuje!
Većina svih obroka potaknuta je emocijama”, objašnjava Susan Albers, stručnjakinja i autorica knjige “Hanger Management”.
Dakle, pod uticajem stresa vaše tijelo može slati alarm da ga hitno hranite, bilo da je taj stres uzrokovan pretjeranim svakodnevnim obavezama, problemima na poslu, personalnim odnosima ili na nekom drugom području. Kada ste pod stresom, vaše tijelo luči kortizol i grelin, što vas čini gladnima a obično kada su ljudi gladni posežu za ugljikohidratima. Stručnjaci naglašavaju da je važno naći stvari koje vas opuštaju kao što su šetnja u prirodi ili vježbe opuštanja.
Ono sto čini našu svakodnevnicu definitivno jeste povremeni nedostatak sna i iscrpljenost koji mogu potpuno promijeniti prehrambene navike. Hormon gladi grelin raste, dok je hormon sitosti leptin u padu i tako vas umor čini jako gladnima. Kada ne spavate dobro, tijelo to tumači kao stanje opasnosti, a hormoni stresa također se povećavaju, pa stručnjaci preporučuju da ako ste u stanju hronicne iscrpljenosti, obavezno posjetite ljekara, obavite sistematski pregled te posvetite se poboljšanju svog psihofizičkog stanja.
Primjetili ste da ste gladni odmah nakon jela, imate višak kilograma i vaga vam je sada najgori neprijatelj? Možda imate inzulinsku rezistenciju. Ovaj poremećaj razvija se polagano, postepeno a njegov klinički učinak je najčešće vidljiv nakon značajnog prirasta na tjelesnoj težini do kojeg dolazi zbog anaboličkog učinka hormona inzulina. U značajnoj mjeri sve većoj pojavi inzulinske rezistencije doprinose loše prehrambene navike i prehrana u kojoj su prekomjerno zastupljeni ugljikohidrati. Najčešća simptomatska manifestacija je postprandijalna hipoglikemija ili pad vrijednosti šećera do kojeg obično dolazi nakon obroka, a najčešće se očituje naglo nastalom slabosti, lupanjem srca, tremorom ruku, nervozom, drhtavicom i izraženim osjećajem gladi.
Inzulinska rezistencija podrazumijeva stanje organizma kod kojeg dolazi do slabljenja perifernog učinka inzulina. Posljedica nedovoljnog perifernog učinka inzulina se očituje u pojačanoj proizvodnji i izlučivanju inzulina iz beta stanica gušterače, radi očuvanja ravnoteže šećera u krvi, a takvo se stanje naziva hiperinzulinemijom.
Kod postavljene kliničke sumnje prema ranije navedenim tegobama, a koje bi upućivale na inzulinsku rezistenciju, do laboratorijske potvrde dođe se vrlo jednostavno. Radi se OGTT test s inzulinemijom, koji pokazuje sposobnost preuzimanja glukoze u organizmu te služi za otkrivanje poremećaja metabolizma šećera. Test opterećenja šećerom (glukozom) ili test tolerancije na glukozu je test kojim se procjenjuje odgovor organizma na oralno (na usta) unešenu glukozu. Predstavlja mjerenje koncentracije glukoze i inzulina u serijskim uzorcima, prije i nakon konzumiranja glukoze. Test traje 2 sata, pa se pripremite da ćete provesti tih 2 sata u laboratoriji, čitajući omiljenu knjigu ili jednostavno odmarajući.
Za izvođenje OGTT-a potrebno je pridržavati se sljedećih pravila:
➢ 3 dana prije izvođenja testa konzumirajte svoje uobičajene obroke, bez promjena u unosu količine i vrste hrane i pića (normalan režim ishrane sa najmanje 150 g ugljenih hidrata)
➢ 24 sata prije izvođenja testa zabranjena je teža fizička aktivnost (plivanje, teretana, vožnja bicikla)
➢ Večer prije izvođenja testa, od 19 h, zabranjen je unos hrane i pića. U navedenom periodu smijete piti samo običnu vodu.
➢ Ujutro, na dan izvođenja testa , zabranjena je konzumacija hrane i pića (osim obične vode), te pušenje.
Sam test se radi tako što se najprije vadi krv da bi se ustanovile početne, jutarnje vrijednosti šećera i insulina. Odmah poslije potrebno je popiti rastvor 75 g glukoze u 2 dl vode u roku od nekoliko minuta, i vrijeme u koliko sati je popijen se smatra 0 (nultim) minutom testa. Tečnost koju treba brzo popiti je izuzetno slatka, te se dešava da izazove mučninu i povraćanje, posebno kod trudnica. U tom slučaju test se mora ponoviti. Zatim se krv vadi nakon 60 i 120 minuta od momenta kada je pacijent popio 75 g glukoze rastvorene u 200 ml vode. Tokom izvođenja testa zabranjena je fizička aktivnost, konzumacija hrane, pića i pušenje. Mirno sjedite u čekaonici i pazite na tačno vrijeme javljanja u laboratorij. Nakon trećeg uzimanja krvi (120. minuta) dozvoljena je i preporučljiva konzumacija hrane i pića.
Za sva vađenja krvi dobijaju se rezultati glukoze i insulina, koje bi trebalo da tumači endokrinolog.
Posljedice inzulinske rezistencije
Osim kratkoročnih učinaka, postoje i dugoročni učinci inzulinske rezistencije. Zbog anaboličkih svojstava inzulina, suvišak u proizvodnji, izlučivanju i djelovanju povećava sklonost debljanju, dovodi do poremećaja menstrualnog ciklusa, što kod žena može imati za posljedicu smanjenu plodnost. Prema nedavnim istraživanjima inzulinska rezistencija je jedan od mogućih aktivatora autoimunih upalnih procesa koji dovode do autoimune bolesti štitnjače s posljedičnim Hashimotovim tireoiditisom. S druge strane savremeni način života, prije svega nedovoljno kretanje i prekomjerni unos hrane s posljedičnom sveprisutnijom debljinom, samo po sebi potiče inzulinsku rezisteniju te stvara začaran krug u slučaju da se ovaj zdravstveni problem ne prepozna na vrijeme. Sve češće se u praksi susrećemo sa šećernom bolesti tipa 2 kod mlađih osoba (inače kolokvijalno nazivan “staračkim šećerom”), a sve manje nas iznenađuje pojava ove bolesti kod djece i adolescenata s prekomjernom tjelesnom težinom.
Liječenje
Liječenje ovog poremećaja obuhvata promjenu životnih navika i upotrebu određenih lijekova. Po pitanju prehrambenih navika potrebno je razmjerno smanjiti unos ugljikohidrata te izbjegavati rafinirane ugljikohidrate. Nadalje neophodno je provoditi svakodnevnu fizičku aktivnost barem pola sata. Kada spomenute mjere ne daju zadovoljavajući učinak, nužno je primijeniti lijekove za povećanje inzulinske osjetljivosti. Prva linija medikamentozne terapije obuhvaća metformine, koji su se, prema naucnim istraživanjima i po višegodišnjem kliničkom iskustvu, pokazali vrlo učinkovitima u korekciji ovog metaboličkog poremećaja.
Slušajte svoje tijelo, jer je rano uspostavljanje dijagnoze ključno za zdravlje i za dalju prognozu svakog oboljenja. Ukoliko imate neke od navedenih simptoma, svakako posjetite ljekara i učinite nešto korisno za svoje zdravlje.
