Piše: Enver Išerić, pravni stručnjak
Nekada sam pisao (moj magistarski rad na temu Karakter parlamentarizma u Bosni i Hercegovini prema Ustavu iz 1995. godine /2001.godine) da treba “omogućiti da zastupnici budu samo zastupnici i da se bave samo svojim zastupničkim poslom.
Time bi obezbjedili jačanje parlamenta i bolje upravljanje državom, a predstavnička služba bi postala služba koja iziskuje rad i odgovornost.” I zaista je zakonom omogućeno da zastupnici budu samo zastupnici, ali u smislu osiguranja materijalnih primanja. Ali ne na osnovu moga zaključka iz magistarskog rada, već zbog potrebe da zastupnici riješe svoj finansijski i radnopravni status. I naravno to je riješeno na vrlo ” kvalitetan” način, tako što su osigurane vrlo visoke plate za taj ravnopravni odnos.
Ako je to tako, a jeste, onda bi zastupnici trebali da rade, odnosno obavljaju svoj posao punih mjesec dana, odnosno osam sati u toku jednog radnog dana. Međutim, rad zastupnika se sveo na jedno ili eventualno dva, a to je vrlo rijetko, mjesečna zasjedanja parlamenta, koje traje jedan dan. I umjesto da se uvede obaveza redovnog rada zastupnika, jer se plata prima na osnovu rada, zastupnicima se isplaćuju plate i kada blokiraju rad parlamenata i drugih državnih organa.
Osim toga omogućeno im je, ali na osnovu nekih mišljenja nekih organa, da mogu istovremeno biti i ministri i zastupnici, a takvih nije mali broj, što je nedopustivo u bilo kojoj demokratskoj državi.
Zbog toga, ako želimo kvalitetan i ozbiljan rad parlamenata, parlamentarci moraju redovno, odnosno svakodnevno dolaziti na posao, kako bi se mogli kvalitetno pripremati za sjednice parlamenta i njegovih radnih tijela. Time bi rad parlamenata bio puno ozbiljniji, a zakoni koje donose puno kvalitetniji, a stanje u državi puno bolje. Do tada imat ćemo stanje u kojem niko nikome ne odgovara, a rad parlamenata se svodi na “otaljavanje”