Piše: Dr. sc. Enver Išerić
Kraj političke utakmice za osiguranje „legitimnog predstavljanja“ Hrvata u Federaciji Bosne i Hercegovine svirao je Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu gospodin Šmit. Rezulat izgleda još uvijek nije poznat. To zaključujemo iz izjava velikog broja predsjednika političkih stranaka. Tako jedni izjavljuju da je u formiranju vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine HDZ nezaobilazan politički faktor, a Slobodna Bosna prenosi da su neki portali, bliski HDZ-u upozorili „Hrvati mogu presuditi ko će u Klubu Bošnjaka imati većinu i biti vlast u FBiH! Možda bi takvo što bilo korisno i nužno napraviti, kako bi u Sarajevu vidjeli, osjetili i razumjeli kako to izgleda kada vam drugi bira političke predstavnike i odlučuje ko će biti u vlasti, a ko ne”.
Međutim, ni jedni ni drugi nisu u pravu.. Zbog čega? Zbog toga što se većina u Predstavničkom domu i većina u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine ne smije poistovjećivati i dovoditi u odnose zavisnosti. Svaki od tih domova imaju svoju ulogu, ovlaštenja i nadležnost. I to je vrlo jasno propisano Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Gornji dom u različitim zemljama ima različite funkcije saglasno stepenu razvoja svake od zemalja, kao i u zavisnosti od političkih uzroka koji su doveli do uvođenja gornjeg doma i njegova se uloga mijenja sa mijenjanjem ekonomskog i političkog razvoja unutar određene federacije.
Drugi ili gornji dom svoj klasični oblik dobija 1878. godine u Senatu SAD. Od tada gornji dom uvode sve federalne države , odstupajući u većoj ili manjoj mjeri od njegovog prvobitnog oblika. U federacijama koje su stvorene spajanjem ranijih samostalnih dijelova ili labavih konfederalnih zajednica radi ekonomskog prosperiteta i jačanja političkog jedinstva, gornji dom je imao ulogu institucije koja će usuglasiti razlike i izgladiti sukobe koji nastanu između centralne vlasti i federalnih jedinica ili između većih i manjih federalnih jedinica. U federacijama koje su nastale od unitarnih država, odnosno koje su svoju unitarnu strukturu zamijenile federativnom, gornji dom je trebao da obezbjedi učešće svih nacionalnosti u radu centralnog organa, kao i njihovu međusobnu ravnopravnosti, bez obzira na broj i veličinu pojedinih nacija. Međutim sa društveno ekonomskim razvojem svake od federacija mijenjala se i uloga gornjeg doma. Malo je federacija u kojima je uloga gornjeg doma ostala nepromijenjena od vremena njihovog nastajanja i koja se podudarala sa ulogom i funkcijama koje su mu bile namijenjene prilikom njegovog uspostavljanja.
Najstariji, ali istovremeno i najmoćniji drugi, odnosno gornji dom federacije je Senat SAD. Proučavajući njegovu ulogu i evoluciju mogu se pratiti promjene klasičnog federalnog drugog doma u federacijama, a to iz razloga što je američki Senat služio kao model organizovanja predstavničkih organa u mnogim federacijama.
Sama struktura federalne države SAD od njenog samog formiranja nametala je potrebu formiranja Senata, a to je bio uslov većine država članica za njihovo pristupanje Savezu, jer su u Senatu vidjele najbolji način zaštite svojih interesa i organ koji će omogućiti njihovo učešće u Kongresu, a istovremeno onemogućiti hegemoniju većih federalnih jedinica nad manjim. Uspostava Senata u SAD izvršena je na osnovu klasičnih principa pravne jednakosti federalnih jedinica, što znači da će svaka od njih imati jednak broj predstavnika u federalnom domu bez obzira na veličinu i broj stanovnika.
Tako i gornji dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno Dom naroda, ima svoju ulogu.Štiti vitalne nacionalne interese konstitutivnih naroda kroz njihove klubove u tom domu, predlaže kandidate za predsjednika i potpredsjednike Federacije, imenuje, odnosno potvrđuje odluku o imenovaju, sudija Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i druge nadležnosti propisane ustavom.
Predstavnički dom, između ostalog, potvrđuje odluku o imenovanju Vlade od strane predsjednika Federacije, a koju donosi uz saglasnost potpredsjednika. Predsjednik Federacije je šef izvršne vlasti i može raspustiti Parlament Federacije.
Znači nadležnosti su vrlo jasno podjeljenje između jednog i drugog doma Parlamenta Federacije, između parlamenta i predsjednika Federacije i njegovih potpredsjednika. Cijela priča o zagonetnom broju jedanaest sadržanog u Šmitovoj odluci o izmjenama Ustava Federacije Bosne i Hercegovne počinje i završava se predlaganjem kandidata za predsjednika i potpredsjednika Federacije. I on (broj 11) se smanjuje na broj sedam samo u slučaju da kanditati nisu predloženi u datom roku. Prema tome „bitka“ za delegate u klubovima naroda koja se odvija u kantonalnim skupštimama potpuno gubi svoj smisao. Parlamentarna većina koja imenuje, odnosno potvrđuje imenovanje Vlade Federacije formira se u predstavničkom domu. A predsjednik i potpredsjednici Federacije dužni su imenovati vladu već sastavljenje parlamentarne većine, bez obzira što u toj parlamentarnoj većini nisu stranke koje su ih kandidirale na te pozicije. Tako funkcionira demokratija u razvijenim zemljama u kojima je, kao i kod nas, uspostavljen sistem „kočnice i ravnoteže.“ Nije ustavom propisano da u parlamentarnoj većini moraju biti „nacionalne stranke“ konstitutivnih naroda. Propisano je samo da u vladi mora biti određen broj ministara iz reda bošnjačkog, hrvatskog i srpskog naroda. U predstavničkom domu nema legitimnog predstavljanja.
I na kraju, niti su u pravu oni koji tvrde da je HDZ u vladi Federacije nezaobilazan politički faktor, niti oni koji govore da HDZ može diktirati ko će ćiniti parlamentarnu većinu. Poštujmo ustave, jer tako čuvamo državu Bosnu i Hercegovinu.