Jednu od žrtava splitskog fratra pedofila poznajem cijeli život. Skoro smo vršnjaci, samo je malo mlađi od mene. I dok sam ja prolazio prve mladenačke ljubavi on je zlostavljan iza samostanskih zidova splitskog Sv. Frane. 25 godina kasnije saznao sam što mu se događalo. Šutio je 25 godina. Ni danas ne želi da se zna da ga je splitski fratar pedofil zlostavljao, piše Vojislav Mazzocco na portalu Index.hr.
Silovao ga od 13 do 18 godine
Zlostavljanje je počelo kada ga je fratar pozvao da svira u crkvenom bendu. Nekoliko čašica alkohola bilo je dovoljno da se trinaestogodišnjak ne može braniti. Fratrova sobica bila je mjesto prvog prisiljavanja na oralni seks. Prvog od nebrojenih. Zlostavljanje je potrajalo pet godina, do žrtvine punoljetnosti i odlaska iz Splita. Pet godina silovanja, pet godina prislanjanja uz stolove dok fratar ne istrese svoje sjeme, pet godina višesatnog povraćanja nakon što bi se fratar zadovoljio na brodu.
“Dok sam povraćao činilo mi se da svi znaju. Bilo me sram. Nisam želio da itko zna. Nikome nisam mogao reći”, kaže.
Iz kraja u kojem su fratri mali bogovi
Njegova obitelj dolazi iz kraja u kojem fratri imaju poseban ugled. Moglo bi se reći da su zapravo paralelna vlast. U mnogo čemu njihova je zadnja, od politike do pučkih svečanosti. Njih se pita za savjet, a kada ih se ne pita – naređuju. Zbog toga mu je bilo još teže ispričati ono što mu se dogodilo.
S godinama je zlostavljanje preraslo u neku vrstu odnosa. Žrtva je bila upletena u klupko iz kojeg se više nije mogla ispetljati. Fratar je bio i zlostavljač i zaštitnik. Netko na koga se mogao osloniti u potrebi, u vremenu kada se obitelj raspadala. Fratar je bio tu. A svoje prisustvo i povremenu pomoć je naplaćivao zadovoljstvom koje mu je pružalo mlado muško tijelo. I šutnjom žrtve.
“Činilo mi se da bi moja obitelj prije povjerovala njemu nego meni”, kaže danas kad više nema gotovo nikoga od obitelji.
Sedam godina nisu napravili ništa
Prvi put je zlostavljanje spomenuo prije nekoliko godina u posebno teškom dijelu života. Psihičke probleme je liječio marihuanom. Ulovljen je s većom količinom, osuđen, ostao bez posla. Tada je prvi put nekom u obitelji rekao što mu se događalo. Fratra nisu prijavili. Umjesto toga i u tom vremenu je fratar davao novac. Nije plaćao šutnju. Pomagao je svom ljubimcu. Baš nekako u to vrijeme u crkvi se, kako je objavila Slobodna Dalmacija, prvi put počelo sumnjati u fratra pedofila. Sedam godina nisu napravili ništa.
“Ne želim da umre zbog mene”
Ni danas žrtva ne želi da se zna da je baš njega fratar pedofil zlostavljao. Inzistira na anonimnosti. Kao da je biti zlostavljan sramota, veća sramota nego biti svećenik koji siluje dječake.
“Jutros sam bio u crkvi svetog Frane, na jutarnjoj misi. Nešto me vuklo tamo. Ženi koja je otvorila crkvu rekao sam da imam poruku za tog fratra. Pitala je kakvu. Rekao sam joj da mu kaže da sam mu sve oprostio. Star je, ima problema sa srcem. Ne želim da umre zbog mene. Kao hipnotizirana mu je otišla prenijeti poruku”, rekao nam je.
Žrtvu zlostavljanja poznajem cijeli život. Ne razumijem ni šutnju, ni oprost. No razumijem stigmu, sram i strah. Strah pogotovo. Fratrovo zlostavljanje je otišlo u zastaru, a Crkva je moćna i može biti osvetoljubiva prema onima koji pokažu da nije bezgrešna nego da zna biti itekako zla.
Žrtva se i danas boji.