Međunarodni istražni tim objavio je u četvrtak, prvi put zvanično, da je malezijski putnički avion oboren ruskom raketom koju su sa ukrajinskog tla ispalili pobunjenici, piše BBC.
Mada zvaničnih reakcija još nema, očekuje se da će Zapad, a prije svega Brisel i Vašington, zatražiti od Srbije da im se pridruži u osudi Rusije, dok će Rusija, kao i do sada odbijati odgovornost.
Uprkos ruskim demantima, dokazi koje je istražni tim prikupio izgledaju dovoljno ubjedljivo da pokrenu inicijativu za novi paket sankcija Rusiji – evropskih, a možda i američkih.
Ovo će Srbiju veoma brzo staviti pred staru dilemu: podržati EU, u koju želi da se učlani, ili se svrstati uz Rusiju? Obje varijante imaju dobre i loše strane.
Usput, raketni sistem „Buk“, za koji se u izvještaju tvrdi da ga je ruska vojska „pozajmila“ separatistima u Donjecku je isti onaj o čijoj je nabavci srbijanski predsjednik Vučić nedavno pregovarao sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u Moskvi.
Šta sa Ukrajinom?
Da nije jedne stvari, Srbija bi prirodno trebalo da stane uz Ukrajinu. Riječ je o prijateljskoj zemlji koja nije priznala Kosovo i od koje se jedan dio – Krim – otcijepio uz pomoć strane vojne intervencije. Problem je što je ta jedna stvar Rusija, piše dalje u svom tekstu BBC.
Srbija je od dvostruko zavisna od Rusije: energetski, zbog vlasništva ruskog „Gazproma“ nad Naftnom industrijom Srbije; i diplomatski, zbog ruske podrške spriječavanju univerzalnog priznanja nezavisnosti Kosova.
Zbog toga je Srbija prinuđena da balansira.
Vučić je još prije više od godinu dana, u martu 2017. iznio zvaničan stav: „Srbija poštuje teritorijalni integritet i suverenitet svake zemlje, pa i Ukrajine“, rekao je odgovarajući na novinarsko pitanje.
On je dodao i da i da je „Krim dio Ukrajine, jer bi svaki drugačiji stav imao teške posljedice po Kosovo i Metohiju“.
Sa druge strane Srbija je:
– Odbila da u međunarodnim institucijama osudi pripajanje Krima Rusiji i da se pridruži sankcijama EU.
– U decembru 2017. glasala protiv rezolucije Generalne skupštine UN u kojoj se osuđuju kršenja ljudskih prava u Donbasu
– Propustila (prema tvrdnjama ukrajinske vlade) da zaustavi stotine srpskih dobrovoljaca koji su se pridružili pobunjenicima i zaprijetila ukrajinskom ambasadoru protjerivanjem zato što je javno govorio o tome..
Cijena prijateljstva
Ukrajinsko pitanje nije jedino u kome Srbija, uprkos zvanično proklamovanoj politici, naginje ka Rusiji, a nasuprot Zapadu.
U slučaju trovanja bivšeg ruskog špijuna Sergeja Skripalja i njegove kćeri Julije u Engleskoj, Srbija se jasno priklonila ruskom stavu da nema dokaza da iza toga stoji Moskva.
Sve zemlje EU podržale su optužbe Londona da je Rusija odgovorna za taj napad, kao i sve zemlje iz regiona – osim Srbije i BiH (zbog Republike Srpske).
Iako je iz EU, kao i iz pojedinih zemalja članica bilo pritisaka da Srbija „harmonizuje“ svoj stav sa EU ako zaista želi članstvo i pridruži se sankcijama prema Rusiji, u Briselu su, bar dosad, pokazivali razumijevanje za Srbiju i njen jedinstven položaj.
Na kraju krajeva, Srbija svoju vanjsku politiku mora sasvim da uskladi sa EU tek nakon pristupanja, a dotle ima dosta vremena.
Ali umjesto da se postepeno približava politici EU, Srbija se udaljava, jer je stepen usklađenosti prošle godine bio 50 posto, a prije pet godina 80 posto, prema izvještaju Evropske komisije.
Ovaj put bi pritisak na Srbiju mogao da bude jači nego u ranijim slučajevima, jer je među stradalim putnicima – njih 298 – bilo mnogo Holanđana, tj. građana EU. Uzdržanost možda neće biti dovoljna.
Mnoge članice ionako sumnjiče Srbiju da je ruski „trojanski konj“ i da je ne treba puštati u EU.
Tek ćemo vidjeti kako će se Srbija opredijeliti u ovom slučaju, ali možda ne bi bilo loše uzeti u obzir sljedeće pitanje:
– Šta bi bilo da je u avionu bilo građana Srbije? – navodi se u tekstu BBC-a.