U Bosni i Hercegovini sve je više gladnih. Svakodnevno se susrećemo sa nemilim scenama gledajući kako ljudi oko kontejnera očajnički traže bačeni komad hljeba. Iz dana u dan povećava se i broj gladnih građana kojima je potrebna pomoć. Brojne organizacije pokušavaju im izaći u susret, ali nemoguće je pružiti podršku svima u situaciji kada cijene osnovnih životnih namirnica skaču vrtoglavom brzinom.
Brojke su neumoljive. U Bosni i Hercegovini više je od 60 javnih kuhinja u kojima se hrani oko 17.000 ljudi. Mnogi uspijevaju preživjeti samo zahvaljujući mjesečnim paketima namirnicima nekog udruženja ili samilosti komšija. A da smo dotakli dno najbolje pokazuje to što u našoj zemlji postoje i javne kuhinje za bebe, za djecu sa invaliditetom… Istovremeno, gomile hrane završavaju na otpadu. Zvanični statistički podaci o količinama ne postoje, ali prema procjeni UN-a, kompanije koje se bave prodajom i distribucijom hrane u BiH godišnje unište oko 140.000 tona zbog isteka roka. Toliko hrane bilo bi dovoljno da se pripremi čak 767.000 obroka dnevno.
Jedna od organizacija koja dugi niz godina pomaže najugroženijem stanovništvu je Udruženje “Pomozi.ba”. U okviru projekta “Obrok za sve” pripremaju tople obroke i dostavljaju ih na kućni prag starih, nepokretnih, oboljelih i iznemoglih osoba ili serviraju u svojim restoranima dobre volje. U kuhinjama u Sarajevu, Travniku i Bihaću svakodnevno skuhaju oko hiljadu obroka. Imaju želju, imaju volju i ljude spremne da izdvoje vrijeme u humane svrhe, ali, ipak, zavise od donacija.
Sramotno da ne može više jeste to da se u BiH PDV plaća na doniranu hranu. Na ovaj problem ukazuje Faruk Hadžić, ekonomski analitičar.
“Ako ste preduzeće koje ima određenu količinu hrane, koja je naravno ispravna, ali je želite donirati onima kojima je potrebna, na njenu vrijednost, bez obzira što nećete na tome zaraditi, u obavezi ste uplatiti državi PDV. Ako donirate hranu vrijednu 10.000 maraka, na to još morate platiti i 1.700 maraka PDV-a. Zato se mnogi prije odlučuju da hranu unište, jer na to plaćaju okvirno oko pet posto njene vrijednosti”, naveo je Hadžić.
Kada bi se ukinulo plaćanje ovog poreza, barem na one proizvode kojima uskoro ističe rok upotrebe, mnogi bi se odlučili na doniranje. Hadžić navodi da je istraživanje pokazalo da su kompanije spremne okvirno donirati oko 126 miliona maraka hrane, uz postojeća 82 miliona, ali im se to jednostavno ne isplati uprkos želji da pomognu gladnim sugrađanima. I svi su na gubitku.
Uništavanje košta oko pet posto njene vrijednosti, a na donaciju se, prema važećim zakonima u BiH, plaća PDV od 17 posto. Pretvoreno u novac, samo u 2020. godini od 82,7 miliona KM vrijednosti donirane hrane čak 12 miliona otišlo je na PDV.
Na potezu su nadležni, koji očito u izbornoj godini brinu o svemu drugom, asfaltiranjima, pravljenju dječijih igrališta, optužbama na račun jedni drugih, dok o “gladnim ustima” ni ne pričaju. Jer, znamo za izreku “sit se gladnom ne vjeruje”.