Dane Lukajić, vođa tima Organa bezbjednosti logora smrti Manjača i penzionisani pukovnik Vojske Republike Srpske, uhapšen je na teritoriji Republike Hrvatske u Ličkom Petrovom Selu uhapšen zbog postojanja osnova sumnje da je počinio krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv zarobljenika.
Njemu je određen jednomjesečni pritvor zbog opasnosti od bijega. Osumnjičeni Lukajić je priveden u prostorije PU zagrebačke gdje su provedenim kriminalističkim istraživanjem utvrđene osnove sumnje da je tokom septembra 1992. godine u logoru ratnih zarobljenika Manjača, kao tadašnji pripadnik sigurnosnih službi JNA i Vojske Republike Srpske, u više navrata zapovjedio podređenim pripadnicima Vojske Republike Srpske da nečovječno postupaju prema ratnim zarobljenicima nanošenjem patnji i ozljeda tjelesnog integriteta i zdravlja. U tome je povremeno i sam sudjelovao kršeći pravila međunarodnog prava, uslijed čega je više ratnih zarobljenika zadobilo teške tjelesne ozljede, navodi MUP.
U dokumentima LRZ Manjača iz 1992. godine koje potpisuje lično Lukajić, može se vidjeti kako su selektirani i obrađivani logoraši u Manjači.
Radovi u šumi
Tako se u dnevnom izvještaju od 29. oktobra 1992. navodi se da je tim OB u sastavu Dane Lukajić i inspektor Zdravko Ćurguz obradio sedam ratnih zarobljenika, od kojih su petorica Srba koji su pobjegli sa radova u šumi.
Lukajić u dokumentu moli da se preko tužioca interveniše da se zarobljeni Srbi okrive ili oslobode odgovornosti i puste na slobodu te da im, u slučaju otpusta, nije mjesto da sa ostalim zarobljenicima idu u neku treću zemlju.
Što se tiče dvojice uhvaćenih zarobljenika Nijaza Šahbaza i Mirsada Bešića iz Kozarca, koji su pobjegli sa radova u šumi, navodi se da su u logor dovedeni “u dosta dobrom stanju, ali da su pripadnici vojne policije to nadoknadili.”
“Napominjem da smo imali posetu delegata MKCK koji su izrazili želju da razgovaraju sa uhvaćenim zarobljenicima što im je komandant odobrio. Dvojica odbeglih zarobljenika su dovedeni u logor u dosta dobrom stanju hoću reći da nad njima nije primjenjivana sila ali kada su došli u logor pripadnici vojne policije su to nadoknadili i za vrijeme razgovora sa delegatima MKCK to se moglo i uočiti”, navodi se između ostalog.
Kroz logor Manjača je prošlo oko 5.000 logoraša. Tokom zatočeništva na Manjači pretpostavlja se da je ubijeno više od 500 civila, o čemu svjedoči i masovna grobnica pronađena neposredno do logora sa 540 posmtrnih ostataka.
Manjača je bio logor u kontinuitetu od 1992. do 1995. godine. Prvo je bio logor za Hrvate zarobljene u Hrvatskoj, a onda za Bošnjake i Hrvate koji su dovezeni sa područja Krajine, Prijedora, tuzlanske regije.
Zločini
Za ratne zločine uključene i one na Manjači Haški tribunal osudio je Milomira Stakića iz Prijedora na 40 godina zatvora, Radoslava Brđanina na 32 godine zatvora, a Nikola Kovačević osuđen je pred Sudom BiH na 12 godina zatvora. Mirka Graovca Županijski sud u Splitu osudio je na 15 godina zatvora.
U maju 2006. godine Okružni sud u Banjaluci Željka Bulatovića, Sinišu Teoodoprovića i Zorana Gajića , čuvare u logoru Manjača zbog nečovječnog postupanja prema zatvorenicima takođe je osudio na kazne zatvora.
(Mirza Islamović)
