Bilo je blizu ponoći i satovi su skoro stali da bismo ušli u novi dan. Na sceni se iznenada ukazao poslovično hladni latin Mladen Bošković.”Blizu smo ponoći, šta predlažete, da li da nastavimo sa sjednicom sada ili da prekinemo pa, evo ne znam predložite. Evo ja predlažem da nastavimo, ko je za…”, reče skoro u dahu mudri Bošković.
U tih 13 sati crk’o je i sistem, pa Bošković prebroja ruke, osmjehnu se i saopći: “Temeljem rezultata glasovanja sa 52 glasa za nastavljamo sjednicu”. Nije se on umorio, niti se pitanje iako tako postavljeno, ticalo sjednice. Bošković je jednostavnim trikom uspio provjeriti jesu li zastupnici Trojke nakon rafalnih apela i kritika opozicije i dalje na kratkoj uzdi HDZ-a.
Kada je shvatio da jesu, Bošković nastavlja sjednicu već tada svjestan i siguran da će, zahvaljujući SDP-u, NiP-u i Našoj stranci, uspješno privesti posao koji je vodio 14 mjeseci.
A oni, u toj trojkaškoj formaciji gdje su krila lažni socijaldemokrati i još lažniji liberali, a u sredini političke izbjeglice iz SDA pod zastavom NiP-a, sa kratke udice ne smiju ni da odgovore na rafalnu paljbu opozicije. Poneki među njima lane, vrijeđa, ali u domenu ličnih odnosa.
I protekle noći postalo je jasno da slučaj Boške Čavar nije bio nikakav izuzetak niti presedan, već formula po kojoj funkcioniš projekat Trojka. Zapravo, Trojka je postala Boška i uprkos potpunoj ideološkoj razlici glasala za HDZ-ovog ustavnog sudiju.
Ime Marina Vukoje teško su trojkaši prevaljivali preko usana, jer Bošković nije imao šibalicu, ali je i pogled bio dovoljan da ih smiri i drži pod kontrolom. I ma šta mislio o tom političkom projektu, strankama i zastupnicima u njemu, bilo je to vjerovatno najjadnije i najmučnije što je ikada ponudila politika sa sjedištem u Sarajevu.
Devedeset minuta poslije svanulo je! Draganu Čoviću i HDZ-u bilo je to najdraže svanuće prije zore. Trojka im je poklonila Marina Vukoju kao stranačkog čovjeka u Ustavnom sudu BiH. A uz Vukoju pride i FERK, Jelku Milićević i maksimalan broj kadrova u radnim tijelima i komisijama.
Tog trenutka glasanja i onaj ko nije vjerovao da je 20 više od 78 mogao se uvjeriti. Jer, sa 20 zastupnika HDZ je dobio sve, država izgubila. Čović će pomilkiti Trojku da bude spremna za neki novi ustupak.
I zemlja i ljudi i država. Bio je to glavni slogan Naroda i pravde uoči Općih izbora uz onaj “Povjerenje”. Naša zemlja slogan je našista, a “Da svane dan” pjevali su iz Socijaldemokratske partije.
Idemo li kroz slogane u skladu s rezultatima glasanja u Predstavničkom domu shvatit ćemo da je NiP Čoviću u povjerenje poklonio i zemlju i ljude i državu, a Našisti to shvatili kao zajedničku zemlju, jer Našisti su odveć poznata filijala HDZ-a. A zahvaljujući principijelnosti SDP-a Čoviću je svanulo u tami noći. Najmračnijoj noći države Bosne i Hercegovine od obnovljene nezavisnosti!.
Na državu je međutim pao mrak. Mrak teži od neizvjesnosti i strepnje što ih je osjetio svaki učesnik i posmatrač jučerašnje sjednice Predstavničkog doma Parlamenta Federacije. Jer, Ustavni sud BiH u dogledno vrijeme bit će pod apsolutnom kontrolom Dragana Čovića i Milorada Dodika i to na višedecenijske staze.
Jer, Čović sada ima dvoje koje će u Ustavnom sudu potrajati. Dodik je iskusan da nanjuši priliku, pa je izvjesno da će i on ubrzo poslati svoje dvoje s rokom od dvije decenije. Ne smijemo zaboraviti da će isti ovaj Predstavnički dom u dogledno vrijeme birati još jednog sudiju. I nema sumnje da će Čović opet pritegnuti uzde. Jasno je onda da ćemo u narednih maksimalno godinu dana u Ustavnom sudu BiH imati troje sudija pod kontrolom HDZ-a, dvoje Dodikovih i tri stranca. Ali, ovi Čovićevi i Dodikovi bit će dovoljni da izglasaju sve što srpskohrvatskoj politici bude odgovaralo. Možda je to onaj trenutak koji Dodik već dugo najavljuje.
Čitajući budalaštine koje je Nermin Nikšić jutros plasirao u eter i slušajući gluposti Elmedina Konakovića i Edina Forte, izvan svake razumne sumnje možemo zaključiti da su oni projektovani i nametnuti jer su apsolutni politički duduci, koji teške političke procese razumiju na nivo srednjoškolca. I to onog iz prvog razreda.
Jer, samo takvi Nikšić, Konaković i Forto vjeruju da Dragan Čović koji javno kaže “da hoćemo treći entitet” neće iskoristiti Vukoju da dobije to što hoće. A pod trećim entitetom podrazumijeva etno-teritorijalnu jedinicu (entitet hrvatska republika), legitimno predstavljanje i apsolutna etnička podjela države. Odnosno, stvaranje tri administrativne jedinice s elementima državnosti i ključnim atributima da jednog dana Bosnu i Hercegovinu pretvore u uniju tri državice. A onda je raspad Bosne jedino moguć.
To je epilog jučerašnje snishodljive vazalske politike Trojke, koja se žali kada ih se optužuje da su izdajnici, a svojski se svakodnevno trudi da dokaže da ne samo da su izdajnici, već su vazali antidržavnim projektima.
I za kraj zagonetka za duduke na čelu projekta Trojka – Kojim mehanizmima, alatima i politikama ćete u 2025. godini, kada Čović i Dodik budu kontrolisali Ustavni sud BiH zaustaviti njihovu odluku da urade završni čin podjele Bosne i Hercegovine?