Tokom predizbornih skupova i debatnih emisija stranke sarajevske Trojke utrkivale su se u tome ko će više puta reći da neće praviti vlast sa SDA.
Prednjačila je Naša stranka, a Damir Arnaut jučer je poručio kako ova stranka “nikad neće sa SDA, dok je HDZ prihvatljiv” naprosto iz razloga što će Čovićeva stranka ostvariti najbolji rezultat među hrvatskim gkasačima. Sve je podebljao i generalni sekretar Nihad Uk poručivši SDA-ovom Faruku Kapidžiću da se zapita “zašto niko neće s SDA”.
Gdje prestaje logika, počinje Naša stranka. Dakle, ono što vrijedi za HDZ, ne vrijedi za SDA i obratno. Šta nam zapravo proučuju predstavnici Naše stranke: Da su spremni uzurpirati volju samo bošnjačkog naroda nakon izbora. Uostalom, već smo bili svjedoci te vrste uzurpacije u KS.
Zanimljiva je i teza “zašto niko, kako to tvrdi Uk, neće sa SDA”. Pa, vjerovatno iz razloga što SDA poštujući volju glasača ne bi dopustila da procese vode i na čelo najvažnijih institucija budu imenovani kadrovi stranaka kojima građani nisu dali povjerenje na izborima. Samo u takvom odnosu snaga Edin Forto sa 3.428 glasova može biti premijer Kantona u kojem je na izborima 2018. glasalo 218 hiljada birača. Od tog broja Fortina stranka je dobila tek 28 hiljada glasova.
Slična stvar se desila nakon lokalnih izbora u Mostaru. Naša stranka je sa samo dva vijećnika htjela prigrabiti poziciju gradonačelnika za svoju Irmu Baraliju. U tom slučaju Našoj stranci je koalicija i podrška SDA bila poželjna. Kada ucjene nike uspjela, Naša stranka je poziciju gradonačelnika Mostara isporučila HDZ-u.
Radi se dakle o ličnim, stranačkim interesima i željom za vladanjem, a ne o tome želi li neko sa SDA. Ako su izbori, a jesu, najdirektnije demokratsko sučeljavanje politika i političara, onda je pojava u kojoj izborni gubitnici formiraju vlast najdirektnija uzurpacija volje birača i prava pobjednika da predstavljaju politiku koju su građani izabrali.