Za Patriju piše: Muamer Bandić, član Predsjedništva Stranke za BiH i zastupnik u Skupštini KS
Ako postoji ličnost u kojoj je sažeta borba našeg naroda za opstanak, slobodu i državu, osoba koja oslikava istinski karakter naše Armije Republike Bosne i Hercegovine, onda je to Safet Zajko. Rahmetli Safet je bio radan, prijatan i sasvim običan čovjek. Čovjek koji je volio svoju porodicu, svoje komšije, svoju raju, svoje borce i svoju državu.
Ta velika ljubav se ogleda u jednoj njegovoj izjavi “čast je i poginuti, za ovakvu stvar može i život da se žrtvuje”.
Ovakvi ljudi su odbranili državu i izgradili našu Armiju. Iz ničega i bez ičega, ali sazidanu od čelične volje, hrabrosti i odlučnosti da zaustave agresora. Pri tome nisu žalili žrtvovati sebe za opće dobro.
Gdje su danas u ovom razbijenom i duboko podijeljenom društvu opći interesi i borba za opće dobro? Gdje su sada društvene vrijednosti koje su vodile ove vitezove? Cijenimo li mi žrtvu koju su ovi ljudi i njihove porodice podnijeli? Poštujemo li njihove porodice? Cijenimo li slobodu i ljudska prava koja su nam osigurali?
Borimo li se za jednakost ljudskih prava za koje su oni živote dali?
Zar smo u ovih 30 godina lažnog mira toliko izgubili sebe i poimanje ko smo, šta smo i odakle smo? Zar smo zaboravili rahmetli Safeta i njegove drugove – saborce Hadžu Arslanija Šoka, Samira Petrovića i mnoge druge heroje? Sjećamo li se danas Nusreta Dauta, čovjeka koji je uništio prvi tenk u Sarajevu? Je li nas strah odgovora na ova pitanja?
U konačnici, ako smo zaboravili sve ono za šta su se ovi hrabri vitezovi borili i živote dali, trebamo se zapitati jesmo li zaslužili život bolji od ovog koji živimo?
Vlast putem pravičnih zakona, transparentnog rada institucija, političke participacije osigurava da društvo finkcioniše na načelima pravde i jednakosti pred zakonom. Jesmo li mi putem pravnog poretka institualizirali pravdu jednakost i demokratske vrijednosti koje bi razvili i oblikovali pošteno društvo?
Hoće li i ko će preuzeti odgovornost kao ključni faktor koji pomaže u izgradnji povjerenja pravde i stabilnosti u društvu?
Sjećanje samo po sebi je lijepa stvar, ali ne smijemo zaboraviti da imamo i obavezu prema ovim našim herojima i njihovim porodicama. Da nije bilo njih i njihove hrabrosti, danas ne bi bilo ni nas.
Imamo amanet da se sjećamo, da baštinimo civilizacijske vrijednosti koje su ti ljudi branili, za koje su položili živote i imamo obavezu kao društvo da brinemo o njihovim porodicama, jednako požrtvovano kao što su oni brinuli o nama kada je bilo najteže.
Neka im je vječni rahmet i slava.
Vitezovi, hvala vam na životnoj lekciji!