Kako su Mostarci spasili prekrasne Bunske kanale i zaustavili gradnju malih hidroelektrana Buna 1 i Buna 2 , priča je o borbi za opstanak na stoljetnim ognjištima lokalnog stanovništva u kojoj su zahvaljujući entuzijastima iz ekoloških udruženja razotkrivene brojne nezakonitosti i peripetije.
Izgradnja dvije male hidroelektrane koja je na Bunskim kanalima južno od Mostara trebala početi u šestom mjesecu 2016. godine, izazvala je tada veliko nezadovoljstvo lokalnog stanovništva, koje se na javnoj raspravi izjasnilo da se protivi tom projektu i ukazalo da je to područje zakonom zaštićeni spomenik prirode, za što investitor ni nadležne službe nisu marili.
Brojne nezakonitosti
Tada su ekološka udruženja “Majski cvijet” Buna Zaton i Omladinski Klub “Novi val” Blagaj, zajedno sa lokalnim stanovništvom i uz angažman brojnih stručnjaka i entuzijasta krenuli u pravnu borbu protiv izgradnje malih hidroelektrana nailazeći na brojne prepreke i malverzacije, pa čak i pokušaje podmićivanja kako se planovi investitora za megalomanski projekt ne bi remetili.
Borba koju su vodili sve do presude Kantonalnog suda u Sarajevu, koji je početkom sedmice poništio okolišnu dozvolu koju je Federalno ministarstvo okoliša i turizma izdalo za gradnju dvije male hidroelektrane na Bunskim kanalima je, kako kazuju, bila teška i spora, ali i važna, ne samo za područje Mostara nego i šire regije, jer je pokazala da pravda ipak postoji.
Predsjednik ekološkog udruženja Majski cvijet Oliver Arapović u razgovoru za Klix.ba osvrnuo se na sami početak borbe protiv izgradnje malih hidroelektrana. Priča nam kako je bio u šoku što mora dokazivati kako se radi o zaštićenom području Zavoda za zaštitu spomenika prirode FBiH još od 1970. godine.
“Taj projekt znači direktnu devalvaciju čitavog područja na jugu Mostara što direktno utječe i na samu deltu Neretve, što je navedeno i u ekspertizi stručnjaka. Ne samo da je kanal zaštićeno područje nego je samo ušće rijeke Bune pod zaštitom, kao i u ribarskoj osnovi gdje se nalazi više od 20 ugroženih endemskih vrsta od kojih je 6 posebno ugroženih i nalaze se na IUCN-ovoj crvenoj listi“, kazuje Arapović uz napomenu da su stručnjaci to istražili i potvrdili sa željom da spase ovo blago prirode.
Međutim, problem se sve više komplikovao jer novi šok doživljavaju kada je Hercegovačko-neretvanski kanton investitoru ipak dodijelio koncesiju bez suglasnosti lokalne zajednice i bez obzira na podatke koje su stručnjaci iznosili.
“Uočili smo niz nepravilnosti i grešaka u ovom postupku oko dodjele koncesije i pokrenuli tužbu protiv Federalnog ministarstva okoliša i turizma gdje smo posebno istaknuli javnu raspravu na Buni koja je održana u školi 9. jula 2015 godine, sa koje je dostavljeni zapisnik krivotvoren. Uočili smo niz nepravilnosti koje su sačinjene i predate, a tu se jasno vidjelo da sve ide na ruku investitora“, priča Arapović.
U međuvremenu su pokrenuli potpisivanje peticije u Mostaru, Blagaju, Buni Kosoru, Malom Polju, Hodbini, Ortiješu i svim naseljima koja gravitiraj na tom području.
“Skupili smo više od pet hiljada potpisa građana koji su bili protiv izgradnje malih hidroelektrana i predali Odjelu za urbanizam i građenje, pošto je investitor predao zahtjev za urbanističku saglasnost i ona je tada na osnovu peticije poništena. Al, investitor se žalio na to i drugostepeni organ HNK je poništio prvostepenu presudu zbog povreda u proceduri i vratio je u prvobitno stanje, odnosno na ponovno rješavanje“, priča Arapović iznoseći dijelove nevjerovatne priče.
Ističe kako je vidljivo koliko se investitor nije obazirao na regularnosti procedure i po tome da je uprkos obavještenju da je pokrenuta tužba, mimo svega tražio urbanističku saglasnost i građevinsku dozvolu kako bi što prije ušao u posjed i počeo gradnju.
Pokušaji potkupljivanja
“Žurilo im se strašno, jer su i ostalu papirologiju dobili nezakonito. Ono što je bilo još gore u svemu tome jeste da su počeli i mene vrbovati i sazivati s nemoralnim ponudama. Pojedini ljudi iz samog vrha su mi otvoreno rekli da je u pitanju ogromni novac i da mi je bolje da se i ja ugradim u tu priču. Nudili su mi posao, zemljište, novac i svašta još, samo da odustanem”, tvrdi Arapović u razgovoru za Klix.ba.
Dodaje kako sada predstoji daljnja borba protiv Agencije za Jadranski sliv koja je investitoru prethodno izdala rješenje za vodnu saglasnost, kao i za izmjenu prostornog plana Grada Mostara koji je donesen na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća 2012. godine bez ikakve rasprave.
“To je vijećnicima podmetnuto, jer nisu znali ni o čemu se radi ili je čak umetnuto, a da to i ne znaju. Službeni glasnik Grada Mostara u kojem je objavljen plan grada nije niti potpisan od tadašnjeg predsjednika Gradskog vijeća Murata Ćorića niti od kluba gradskih vijećnika, pa se postavlja pitanje kako onda uopće može biti validan”, kaže Arapović.
Buduće Gradsko vijeće Mostar, po njegovim riječima, morat će lokalitet vratiti pod zaštitu, adekvatno ga obilježiti i staviti u turističku ponudu.
Značaj za čitavu BiH
Za nastavak borbe spreman je i Adnan Đuliman iz Omladinskog kluba Novi val navodeći da su do sada napravili jako puno i kako nemaju pravo sada odustati.
Podsjeća kako su 2015. godine, kada su kao jedna mala grupa ljudi došli na lokaciju Bune da vide šta se dešava i iskažu svoje negodovanje zbog izgradnje projekta, naišli na neozbiljnost, neodgovornost i nerazumijevanje kao ljudi iz nevladinog sektora i kao građani Bune i Blagaja koji žele zaustaviti jedan takav projekt, a sada ih za partnera smatra i Federalno ministarstvo okoliša i turizma.
“Zbog nepravilnosti koje su kroz sve ovo razotkrivene, Federalno ministarstvo okoliša i turizma pokrenulo je proceduru utvrđivanja odgovornosti voditelja postupka koji su radili okolišnu dozvolu za izgradnju malih hidroelektrana Buna 1 i Buna 2, na Bunskim kanalima. Nama se sada zahvaljuju na inicijativama koje smo pokrenuli, i mogu da kažem da sam presretan da su dvije male organizacije, kao direktni učesnici sa 57 organizacija koje stoje iza ove cijele priče sa ljudima s Bune i šireg područja Mostara, uspjeli i da smo zaustavili uništavanje našeg bisera”, kaže Đuliman.
Dodaje kako su iza njih godine borbe, ali kako ni danas ne razumije šta može navesti investitora da uništava prirodni biser.
“Mi nismo protiv infrastrukturnih objekata, ni protiv razvojnih projekata. Od samog starta govorimo da ne želimo da opstruiramo bilo kakve aktivnosti, ali ono što je vrlo bitno jeste da želimo da se zakonske mjere i procedure ispoštuju. Ako građani kažu da je to super za njihovu lokalnu zajednicu, mi kao ekološke i društveno odgovorne organizacije ćemo to uvijek prihvatiti. Ali ako kažemo da smo za vrlo kratko vrijeme skupili više od pet hiljada potpisa, onda moramo znati da imamo problem u lokalnoj zajednici”, kaže Đuliman.
Naglašava da se lokalna zajednica mora pitati o svemu, od najmanjih infrastrukturnih projekta i zahvata jer se radi o mjestu njihovog življenja.
“Evidentna je činjenica da su u BiH rijeke napadnite sa svih strana i da BiH već ostaje bez vodenih resursa, zato ova borba nije važna samo za Bunske kanale, Mostar ili Hercegovinu, nego je od izuzetnog značaja za čitavu državu”, zaključio je Đuliman.