Dragomir Vasić, aktuelni potpredsjednik Narodne skupštine Republike Srpske i nekadašnji načelnik Centra javne bezbjednosti Zvornik, jedan je od najozbiljnije kompromitovanih političkih figura u Bosni i Hercegovini.
Njegovo ime se direktno veže za genocid u Srebrenici, za koji je Međunarodni sud pravde presudio da je izvršen u julu 1995. godine. Ipak, uprkos brojnim dokazima, uključujući i depešu u kojoj se eksplicitno spominju “likvidacije oko 8.000 muslimana”, Vasić je oslobođen optužbi pred Sudom BiH. Danas, gotovo tri decenije nakon zločina, obavlja visoku političku funkciju.
U emisiji “Mreža” Federalne televizije navodi se kako je Vasićeva ratna uloga duboko kompromitovana nizom svjedočenja, dokumenata, depeša i veza s vrhom zločinačkog političkog i vojnog aparata Republike Srpske iz jula 1995. godine. Kao tadašnji načelnik Centra javne bezbjednosti u Zvorniku, bio je aktivni učesnik događaja koji su kulminirali genocidom u Srebrenici.
Bio je dio tima Ratka Mladića tokom sastanaka sa Bošnjacima iz enklave u Bratunačkom hotelu “Fontana”, 12. jula 1995. godine, kada je Mladić otvoreno zaprijetio nestankom Bošnjaka: “Trebam da dobijem jasan stav predstavnika vašeg naroda – da li želite da opstajete ili da nestanete?”
Dan kasnije, 13. jula, strijeljano je oko 1.300 muškaraca i dječaka u Kravici. Tog dana, prema svjedočenju osuđenog ratnog zločinca Momira Nikolića, održan je ključni sastanak u Bratuncu. Prisustvovali su, uz Nikolića, i Miroslav Deronjić, Ljubiša Beara i Dragomir Vasić. Na tom sastanku, tvrdi Nikolić, po prvi put se otvoreno govorilo o ubijanju zarobljenika.
“Dogovoreno je da svi zarobljeni budu prebačeni u zonu odgovornosti Zvorničke brigade. Nije se više govorilo u šiframa – bilo je jasno da će svi biti pobijeni”, kazao je Nikolić.
Vasić se pominje i u jednoj od najspornijih depeša iz jula 1995. godine. Dana 13. jula, poslao je izvještaj kabinetu tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova RS-a u kojem je, kako stoji u spisima Haškog tribunala, naveo:
“Zbog angažovanja VRS-a u operaciji prema Žepi, snage MUP-a preuzele su zadatke kod Srebrenice i likvidirale 8.000 muslimana”.
Ovaj dokument je u Hagu naveden kao dokaz, a sam Ljubiša Beara je tokom svog suđenja pokušao prebaciti dio odgovornosti na Vasića. Vasić je u svom haškom svjedočenju tvrdio da mu je upravo Beara prenio naredbu Ratka Mladića da se svi zarobljenici pobiju. Također, tvrdio je da je Beara tražio asistenciju policije, što je on odbio.
Uprkos svemu tome, Sud BiH je 2016. godine podigao optužnicu protiv Vasića, ali ga je kasnije pravosnažno oslobodio, iako su postojali brojni materijalni dokazi o njegovoj direktnoj odgovornosti.
Na novinarsko pitanje o pomenutoj depeši i spominjanju “likvidacije 8.000 bošnjaka”, Vasić je odbacio odgovornost: “To je glupost. Tumačite depešu van konteksta. Sud je razmatrao taj dokaz i donio oslobađajuću presudu. Tačka”.
Preživjeli svjedoci i porodice žrtava ne mogu prihvatiti ovakav ishod. Fazila Efendić, predsjednica Udruženja “Majke Srebrenice”, poručuje: “Zar nije dokaz Potočari, šta su radili? Zar nije dokaz Zvornik, cijelo Podrinje? A on na čelu policije koja je tada ubijala.”
Vasić nije samo oslobođen optužbi za genocid, već i za prikrivanje žrtava u primarne i sekundarne masovne grobnice, iako je bio na čelu struktura koje su morale imati informacije o tome. Štaviše, podnio je tužbu protiv BiH zbog ograničenog kretanja i dobio odštetu.
Iako je oslobođen za Srebrenicu, Vasić se trenutno nalazi na optuženičkoj klupi zbog zločina u Zvorniku 1992. godine. Prema optužnici, zajedno s Vinkom Radovićem i Petkom Panićem, odgovoran je za protjerivanje oko 4000 bošnjačkih civila iz Đulića, Klise i okolnih sela, te zatvaranje, premlaćivanje i pljačku oko 600 muškaraca. Suđenje je u toku.
Preživjele žrtve Zvornika govore da su Vasić i policija imali ključnu ulogu. Suada Selimović svjedoči:
“Policija nas je gurala u te strojeve i usmjeravala. Moj muž i cijela familija su tada odvedeni. Niko nije preživio.”
Devla Grahić kaže da su joj ubijeni muž, brat, svekar, dževar, tri amidže i njihovi sinovi.
Rasema Osmić dodaje: “Sud ima dokaze da je policija učestvovala u razdvajanju. U Bijelom Potoku, žene desno, muškarci lijevo. Sve ih pobiše”.
Vasić je mnogim Bošnjacima i nakon povratka iz izbjeglištva, prema riječima povratnica, pravio prepreke povratku. Suada Selimović kaže da su mu se obratili članovi njegove porodice s prijetnjama i traženjem novca, uz rečenicu: “Vidjet ćemo sa šefom. A ko je šef? Dragomir Vasić”.
Ipak, sve to nije bila prepreka njegovom političkom usponu. SDS ga je predložio za potpredsjednika Narodne skupštine RS, a SNSD i njegovi koalicioni partneri podržali izbor. Na američkoj crnoj listi je odavno, a 2003. ga je bivši visoki predstavnik Paddy Ashdown smijenio zbog podrške Radovanu Karadžiću.
Predstavnici probosanskih stranaka oštro su reagovali. Ramiz Salkić poručuje da vlast time želi poslati jasnu poruku Bošnjacima da “nisu dobrodošli”.
“Ovo je poruka Bošnjacima da nisu dobrodošli. Ovdje se nagrađuju oni koji su činili zločine za ‘srpsku stvar’”, istiće Vasić.
Vasićevo imenovanje simbol je politike nagrađivanja osoba sa ratnozločinačkom prošlošću u entitetu RS. Porodice žrtava i preživjeli svjedoci poručuju da međunarodna zajednica šuti, a domaće pravosuđe pada na najtežem ispitu. Time se, smatraju oni, šalje opasna poruka da zločin ne samo da se ne kažnjava, nego se nagrađuje političkom funkcijom.