Prošlosedmični odlazak u Zagreb člana Predsjedništva BiH i lidera SNSD-a Milorada Dodika, te njegovi razgovori sa predsjednikom i premijerom Republike Hrvatske Zoranom Milanovićem i Anderojom Plenkovićem naišao je na žestoke reakcije i osude u ovdašnjoj javnosti.
Mnogi su to uporedili sa beogradsko-zagrebačkim šurovanjima Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana početkom 90-tih godina, nakon čega je uslijedio krvavi scenarij na ovim prostorima, u kojem je najveća žrtva bila upravo Bosna i Hercegovina.
– Riječ je o privatnoj posjeti koju je prihvatio službeni Zagreb ignorirajući institucije Bosne i Hercegovine. To je njihov izbor, kao što su njihov izbor i posljedice koje će iz takvih postupaka nastupiti – poručio je predsjedavajući Predsjedništva BiH Šefik Džaferović.
Uz slične ocjene mu se pridružio i član Predsjedništva BiH Željko Komšić, ističući kako je posebno problematično to što su Milanović i Plenković Dodika primili samo dan nakon što je on u Banjoj Luci održao još jedan zapaljivi govor u kojemu je doveo u pitanje opstanak BiH.
Kritike je uputio i predsjednik SDA Bakir Izetbegović.
– To je potvrda priča o nekoj novoj saradnji Hrvata i Srba, zaobilazeći Bošnjake, ne poštujući BiH i hijerarhiju. Vidjet ćemo zaključke i hoće li oni demantirati i relativizirati nešto od ovoga što sam rekao – kazao je Izetbegović. Dodao je ipak kako ga je Milanović zvao telefonom i najavio susret s Dodikom prenijeviši kako je nužno razgovarati i tako naći rješenja.
Dodik je u Zagrebu boravio zahvaljujući svom poslovno-političkom partneru, predsjedniku HDZBiH Draganu Čoviću, koji je već u hrvatskoj prijestolnici gdje je rado viđen gost, odradio svoj dio posla kao “predstavnik hrvatskog naroda”. Čović je shvatio da sam više ne može biti u političkoj ofanizivi u Federaciji BiH, gdje blokiranjem procesa uspostave nove Federalne vlade ( gotovo dvije godine od izbora), nastoji izdejstvovati za sebe željene izmjene Izbornog zakona BiH.
Stoga su mu prijeko potrebni i Zagreb i Dodik. Oni su već partneri u političkom progonu stranih sudija iz Ustavnog suda BiH. Tako su sada postali i partneri u ofanizivi koja bi za rezultat po njihovoj računici trebala dovesti do izmjena Izbornog zakona BiH, kako bi 2022. godine Čović ponovo kao jedini “legitimni i ekskluzivni predstavnik Hrvata” mogao ući u Predsjedništvo BiH.
Kako za Čovića, tako i za službeni Zagreb, odnosno Plenkovića i Milanovića, Željko Komšić je “kontroverzan, nelegitiman” i za njih nije “predstavnik.
Zagrebačkim sastanakom, Milanović i Plenković poslali su poruku, prvenstveno SDA i Izetbegoviću, da će od sada agresivinije i direktno krenuti u lobiranja za izmjene Izbornog zakona BiH, i to ne samo u našoj državi, već i u Evropskom parlamentu.
A da se u kampanju krenulo, pokazala je to i Željana Zovko, nekadašnja ambasadorica Bosne i Hrecegovine u Francuskoj, Italiji i Španiji, a sada zastupnica HDZ-a Hrvatske u Evropskom parlamentu je u emisiji Hrvatskog radija govorila o BiH. Tako je kritikovala Tursku koja “brani interese Bošnjaka”, istakla je kako Dodik brani hrvatske pozicije u BiH…
– U Zagrebu su počeli uviđati da za sagovornike moramo imati i kod onih koji su do jučer bili demonizirani. U Predsjedništvu BiH, otkad su Bošnjaci izabrali Hrvatima i drugog člana Predsjedništva, s kojima ne može doći do razgovora, jer je situacija, gdje je srpski član Predsjedništva štiti hrvatske pozicije, gospodin Dodik je jedina osoba koja nije ratovala protiv Hrvata. On nema nikakavih otvorenih pitanja s Hrvatima u BiH. Dodik nas do sada nikada nije iznevjerio – kazala je Zovko.
Nažalost, Plenković i Milanović svojim su potezom zatvorili vrata Bošnjacima, čiji politički predstavnici nakon ovoga teško da će im doći u Zagreb. Jer Čović zaboravlja da prvo mora riješiti sve što ima sa Bošnjacima, pa tek onda da se krene u rješavanje međuentitetskih pitanja.
Na umu svakako treba imati i Čovićeve odlaske u Beograda kod “Ace” kako on zove predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, a za čiju organizaciju je zaslužan upravo Dodik. Sada je lider HDZBiH samo vratio uslugu svom prijatelju i partneru. A Dodiku naravno nije bilo mrsko, jer na prvom mjestu su tu poslovni odnosi ( novac), a treba i pružiti podršku i izjasniti se prema planu izmjena Izbornog zakona BiH.
Kako Srbija, tako i Hrvatska svjesno preskaču državne institucije BiH, čime se šalje jako loša poruka a istovremeno se u izjavama potencira zajedničko rješavanje problema među državama. Razgovarati svakako treba, ali zašto prvo sa Dodikom i to mimo službenog Sarajeva?