U Europi raste strah zbog manjka zaliha oružja i streljiva, dok Washington prijeti da će prestati slati vojnu pomoć Ukrajini uslijed svađe demokrata i republikanaca u američkom Kongresu.
Kako ističe glavni komandant britanske vojske Patrick Sanders za Wall Street Journal, Europa se sada nalazi u sličnom položaju kao što je bila 1937. godine, kada su Britanija i njezini saveznici raspravljali o tome hoće li se na kraju morati suočiti s Hitlerom. “Lekcija iz 1930-ih je da kada strateški kontekst i prijetnje počnu rasti, a mislim da je to ono što sada vidimo, onda se trebate početi pripremati”, kazao je Sanders.
Rusija je trenutno zaokupirana ratom iscrpljivanja u Ukrajini i za sada ne postoji neposredna opasnost za Europu. No, ako Rusija pobijedi u ratu u Ukrajini, Moskva ima sposobnosti naoružati se u roku od tri do četiri godine i potencijalno izazvati probleme širom Starog kontinenta.
Mark Sedwill, bivši savjetnik britanskog premijera za nacionalnu sigurnost, dodaje kako bi ruski predsjednik Vladimir Putin mogao izvršiti pritisak na druge zemlje koje nisu članice NATO-a, poput Moldavije ili Gruzije, pokrenuti diverzantske napade na Baltiku ili dodatno ojačati rusku vojnu prisutnost u Kalinjingradu, strateškoj ruskoj enklavi između Poljske i Litve.
Povećanje vojnih kapaciteta je spor i zamoran zadatak za evropske zemlje, koje se suočavaju sa sve starijim stanovništvom i padom ekonomske aktivnosti. Velik dio europskog industrijskog kapaciteta za proizvodnju oružja oslabio je tokom godina budžetskih rezova. Naime, u desetljećima nakon završetka Hladnog rata, europske zemlje srezale su budžete za odbranu i prodale ogromne količine oružja, a ta tzv. “dividenda mira” potpomogla je u jačanju europskog standarda i kvalitete života. Prošle godine je gotovo 70% NATO-ve potrošnje za obranu otpadalo na SAD.
Uprkos golemim rashodima ove godine, ruska vlada je najavila planove za povećanje potrošnje za odbranu od 68% sljedeće godine, na oko 6,5% BDP-a. To će se vjerovatno dugoročno pokazati katastrofalnim za rusku ekonomisju. Međutim, kratkoročno će joj donijeti ogromnu količinu oružja i municije.
Kako ističe britanski think tank Royal United Services Institute (RUSI), Kremlj može u bilo kojem trenutku iskoristiti moćan informacijski i sigurnosni aparat prisile kako bi održao čvrstu kontrolu nad svim oblicima javnog ili političkog neslaganja. Ono malo neslaganja koje je vidljivo u ruskim političkim i medijskim krugovima uglavnom je oko toga kako, a ne oko toga treba li nastaviti rat, a čak i mnogi kritičari pozivaju na veću eskalaciju ili izravan sukob s NATO-om.
Nema političke volje
S druge strane, Evropa nije uspjela izvršiti potrebna ulaganja u povećanje kapaciteta industrijske proizvodnje i izdvajanja za odbranu. S iznimkom Poljske, mnoge evropske vlade nisu ostvarile značajan iskorak u izdvajanjima za odbranu. Najočitiji primjer je Njemačka, koja se nedugo nakon ruske invazije obavezala potrošiti 2% svog BDP-a na odbranu do 2024., uz jednokratno ulaganje od 100 milijardi eura u revitalizaciju sposobnosti Bundeswehra. Međutim, samo je 1,5 milijardi eura zapravo potrošeno do sada, a budžet za odbranu u cjelini zapravo se malo smanjio u usporedbi s 2022. godinom.
Njemačka vojska trenutno ima dovoljno municije za samo dva dana borbe. Velike Britanija, evropska zemlja koja troši najviše na odbranu, ima samo 150 tenkova i desetak topničke artiljerije dugog dometa. Francuska ima manje od 90 artiljerijskog oružja, a Danska uopće nema tešku artiljeriju, podmornice niti sisteme protivzračne odbrane.
Evropskoj uniji nedostaje jedinstvo dok potencijalna prijetnja od Rusije nastavlja rasti. Političari su pozvali odbrambene kompanije da prošire kapacitete i ubrzaju proizvodnju municije i oružja, ali većina kompanija proizvodi onoliko koliko može unutar svojih postojećih proizvodnih pogona, a sljedeći korak bila bi nova ulaganja.
Nema političke volje u Njemačkoj, kao što je nema u drugim europskim državama za jačanje svojih oružanih snaga ili za održavanje Ukrajine “na životu” slanjem dodatne municije. Jedan ukrajinski vojnik rekao je za londonski Times da je prestao granatirati male ruske jedinice jer je njegovoj brigadi ponestajalo artiljerijske municije koje su osigurale SAD. Ukrajinske snage dnevno troše oko 7000 granata dnevno, prema brojkama estonskog ministarstva odbrane.
Rat u Ukrajini pokazuje da evropska sigurnost još uvijek uvelike ovisi o Sjedinjenim Američkim Državama, koja se sve više okreće konzervativnom izolacionizmu u vanjskoj politici, i da je evropska strateška autonomija daleko od toga da postane stvarnost.