Autogenocid je riječ nastala u vrijeme kada su Crveni Kmeri na čelu sa Pol Potom vladali Kambodžom u Aziji. Za četiri godine vladavine od 1975. godine, ubili su više od dva miliona ljudi zbog izopaćene ideologije, dok ih je oko 300.000 kasnije umrlo zbog direktnih posljednica njihove vladavine.
Kmeri su vjerovali kako je potrebno pročistiti vlastitu naciju i vratiti je mitskim korijenima.
Ko je bio Pol Poter: Boravio i u Zagrebu
Poter je odrastao u bogatoj porodici. Otišao je u Pariz kako bi studirao radio tehnologiju, ali je upoznao komunistički sistem i pronašao istomišljenike. Oni su koristili staljinizam i maoizam i pronašli nove ideje – stvoriti potpuno izolirano, besklasno i agrarno društvo. Bez privatnog vlasništva, bez ribolova, bez bogatih – samo tzv. novi ljudi bez obrazovanja, koji bi radili samo fizičke poslove u šumama i na poljoprivrednim poljima.
To svakako nije bila dobra ideja, o čemu će biti riječi u nastavku. 
Zanimljivo da je Pol jedno vrijeme boravio u SFRJ-u, tačnije u Zagrebu kao član skupine koja je gradila puteve.
Pol je sve radio tajno – čak ni njegova bliža rodbina nije bila svjesna da se njegov um krije iza ovog sistema dok nije postalo kasno.
Za šta su se zalagali: Ubijali umjetnike, elitu,…
Crvenim Kmerima religija nije bila bitna, kao ni društvena skupina. Podaci govore kako je ipak najviše bilo ubijeno muslimana, zatim hiljade kršćana i oko 25 hiljada budističkih svećanika. Svi koji su imali vezu sa prošlim vlastima te zemlje, intelektualci, umjetnici, svi koji su se deklarisali kao muslimani, budisti i kršćani – svi su ubijeni ili mučeni. 
Ubijeni su koji su nosili naočale – jer se vjerovalo da znaju čitati, a i oni koji su imali njegovanu kožu – vjerovalo se da nisu radili nikakav fizički rad. Za umjetnike se smatralo da su uprljani zapadnjačkom kulturom.
Pol je vjerovao da svi trebaju biti jednaki i da ne smiju postojati razlike među ljudima. Ukinuo je novac, banke, religije, bolnice, škole i sve tvornice. Oni koji su preživjeli u urbanim sredinama, poslani su na težak rad u ruralne dijelove.
Osuđeni za izdaju su bili odvedeni u tajni zatvor. Kroz njega je u četiri godine prošlo više od 20 hiljada ljudi, a samo ih je 12 preživjelo. Nakon mučenja i silovanja, bačeni su u masovne grobnice.
Agrarna utopija sa genocidnim posljedicama, Pol umro prije presude
Polov san da otjera ljude iz gradova na sela kako bi ostvario “agrarnu utopiju” nije uspio.
Oni koji nisu bili ubijeni, umrli su od gladi, umora, iscrpljenosti,.. Stanovništvo iz gradova nije znalo kako živjeti od poljoprivrede, te su njihovi životi bili ugašeni jer su umirali od gladi.
Ideja o zabrani komercijalnog ribolova također se ispostavila lošom jer je većina stanovništva ove zemlje živjela od ribolova.
Nuon Chea i Khieu Samphan su kao vođe Crvenih kmera u avgustu 2014. godine osuđeni na doživotni zatvor u UN sudu u Phnom Penhu. Rekli su kako nisu znali za zločine koji su se desili u ove četiri godine.
Sud za ratne zločine u Kambodži osudio je Kaing Guek Eav-a na doživotni zatvor. Bio je bivši šef ozloglašenog tajnog zatvora. Rečeno je kako treba snositi odgovornost za smrt oko 14.000 ljudi ubijenih upravo u tom zatvoru. 
“Puštanje krvi je bilo uobičajeno. Drugim zatvorenicima ruke su vezivane iza leđa, ili su svezivani za sprave za vježbanje. Kada bi pali u nesvijest, potapali bi ih u vodu. To je bio užasan režim“, opisala je zločine reporterka Al Jazeere Stephanie Scawen.
Pol je umro 1998. godine i nije dočekao da bude osuđen za strašne zločine počinjene u ime njegove ideologije. Ljudi u Kambodži nikada nisu osjetili pravdu zbog gubitka svojih voljenih.
Oprečna su mišljenja o ovim zločinima – tako je direktor Dokumentacionog centra Kambodže Youk Chhang za Phnompenhpost rekao kako Pol i danas živi u srcima mnogih stanovnika te zemlje, dok bivši vojnik Sou Nata kaže da nikada nije čuo da neko žali zbog njegove smrti.
“Pol Pot umro je prazan iznutra. Davno se otarasio humanosti i suosjećanja”, zaključio je novinar Peter Sainsbury u članku prije 20 godina, kada je prisustvovao njegovoj kremaciji.
(I.S.)