”Bolest je bolest a politika je politika. Ono što znam o operaciji kojoj je podvrgnut predsjednik Dodik je da je to teška i kompleksna operacija i vjerojatno zahtijeva duži oporavak. Ako ne postoje neki formalno pravni razlozi zbog kojih se ročište mora održati 25. prosinca mislim da je taj postupak nekorektan i ako hoćete neljudski. Niko ne bira kad će se razboljeti i kad će se oporaviti” – kazao jePredragKojovićbivši predsjednik Naše stranke, a današnji zastupnik iste partije u Predstavničkom domu PSBiH.
Tragom ove krajnje ‘humane’ izjave Kojovića obratio se Google s nadom da ću slične izjave naći kada je riječ o masovnom procesuiranju pripadnika Armije RBiH, MUP-a RBiH, ali i najvišeg civilnog vrha RBiH, ali tamo ne nađoh ništa! Moralno dno! Tako se može opisati petljanje Kojovića u doktorsku struku, jer odluka o prisustvu Milorada Dodika ročištima nije stvar politike ili nečije milosti, već stvar doktorske (sudske vještaci) struke.
Dakle, Kojoviću je nehumano da Dodik dođe na Sud, a o ostalim optuženicima nema neki stav, valjda to nije u trendu, a nema ni političku obavezu zauzeti se za njih, iako svi imamo obavezu prema generalima, komandantima članovima Predsjedništva BiH, ratnim ministrima, pripadnicima Armije RBiH, jer zbog njih smo danas živi i slobodni!
Da se razumijemo govorim o mahom montiranim optužnicama u kojima se pod utjecajem Srbije i njenih satelita u Tužilaštvu BiH procesuiraju pripadnici Armije RBiH, kao jedine legitimne vojne sile na području BiH od 1992. godine. Niz je primjer takvih optuženja. Neka su okončana pravosnažnim oslobađanjem – slučaj Ramiza Drekovića, kojeg nitko niti nije pitao za zdravlje niti mu je davao moralnu podršku. Pitanje je zna li Kojović išta o tome?
Još svježiji primjer je slučaj Kerima Lučarevića u poznatom slučaju beogradske političke zločinačke kreme zvanom Dobrovoljačka gdje je optuženi Lučarević, koji je zbog zdravstvenog stanja bio u pratnji medicinskog osoblja, u sudnici morao reći da li je razumio optužnicu!? Neće vam Google ponuditi ni kod ove vijesti reakciju Predraga Kojovića! Nećete naći niti mnogo medijskih izvještaja, koji u utrci klikom, vijest o Dodikovom suđenju rasparčavaju na desetine članaka, dok vijesti o suđenjima pripadnika Armije RBiH ili nema ili su u zapećku nezainteresiranih portala i medija!
Lučareviću se sudi odvojeno od drugih optuženih u slučaju Dobrovoljačka, jer je procjena ljekara da on nije u stanju duže od sat vremena pratiti tok suđenja! Ali od optužnice Mladen Vukojičić nije odustao. Baš kao ni od slučaja Dobrovoljačka, u kojem je više optuženih nego ubijenih u tom slučaju!?
Tamo su i Hasan Efendić rođen 1934. godine, o čijem zdravstvenom stanju iz pristojnosti ne treba govoriti, jer ni on sam to ne problematizira pred Sudom BiH. Jer, podrazumijeva se u normalnom svijetu da je pravda i pravo za svakog jednaka. Ali u BiH to je odavno izgubilo smisao, pa smo postali prava Orvelova farma u kojem su svi jednaki, ali su “svinje” ipak jednakije.
Nije zgoreg napomenuti i da je optuženi Mahir Žiško, koji se liječi vani često predmetom sudskih razmatranja i pitanja dozvola za njegovo liječenje vani. Ali, sve se to odvija daleko od očiju javnosti, kao iu slučaju Atifa Dudakovića i drugih. Politiku ne zanima, a nažalost ni mediji, svojevrsna tortura kojom prolaze branitelji BiH. Oni su dostojanstveni kako u ratu, tako iu miru. Ali, politika, jednakija svinja među nama, izazove veliku polemiku.
I već i prije samog početka procesa sve je onako kako smo na vrijeme upozoravali. Lakrdija u režiji Tužilaštva, Suda BiH i VSTV-a. Posebno to kulminira u montiranim optužnicama koje imaju za cilj dokazati da smo u agresiji na BiH svi bili jednaki. Historijski revizionizam u vidu optuženja za cilj srpsko-četničke politike odavno je ispunjen.
Pred Sudom BiH završio je skoro svaki iole zaslužan čovjek iz Armije RBiH, MUP-a BiH, ali se o njihovim zdravstvenim biltenima ne piše, niti im se izlazi u susret. Za Dodika drugačiji aršini, digla se i kuka i motika da dokaže da je on slab da bi došao pred Sud BiH. Predvodi pravniku Naše stranke Kojović, koji se ne tako davno, pisali su mediji o pretpostavci nevinosti njihovog uhapšenog ministra Bojana Bošnjaka.
Shodno tome valja zaključiti da suđenja za krađu, korupciju, kršenje zakona, zloupotrebu položaja, lažiranje potvrda i čega sve ne političke predstavnike valja držati u fokusu, dok optuženi pripadnici Armije RBiH koji su mahom u trećoj životnoj dobi ostaju da u tišini nevinost dokazuju godine i pokažu da u agresiji nisu bili svi isti. Ako i dočekaju presudu!
Jer samim optuženjem cilj agresora je ispunjen. Samo to ne vide ‘kojovići’, ili vide, ali i baš im to tako odgovara!