Zagađenje plastikom toliko je rašireno da možda probavljamo i do pet grama plastike sedmično. Najveći izvori su pitka voda i školjkaši, a sedam od deset riba u Jadranu u sebi ima plastiku.
Problem sa plastikom je taj što se ona ne može razgraditi kao papir. Ona ne nestaje, već se gomila. Vremenom se samo usitni na manje čestice koje nisu razgradive te je ribe pojedu misleći da je plankton. Iako ona završi u utrobi koju vadimo, a ne u tkivu, stručnjaci upozoravaju da u fragmentima, odnosno kroz najsitnije čestice, može dospjeti i u tkivo.
U svjetskim morima količina plastičnog otpada broji se u milijardama tona, a i u Jadran dospijeva putem komunalnog otpada, naročito iz zemalja s najnižim komunalnim standardom poput Albanije.
Sadašnja razina mikroplastike u pitkoj vodi predstavlja maleni rizik za zdravlje, priopćila je nedavno Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), no naglasila je i da je broj pouzdanih studija malen te da su potrebna dodatna istraživanja. Znanstvenici upozoravaju na opasnost u budućnosti – nastavi li se odbacivanje plastike u okoliš sadašnjim ritmom, to neće biti bez posljedica za ljudsko zdravlje. Naime, sa svih smo strana okruženi mikroplastikom iz raznih izvora, od kojih je pitka voda samo jedan. Zagađenje plastikom toliko je rašireno da možda probavljamo pet grama sedmično što je ekvivalent gutanju kreditne kartice, pokazala je studija koju je naručio WWF (Svjetski fond za prirodu). Najviše je unosimo kroz pitku vodu i školjkaše, a mikroplastiku mogu progutati i ostale morske životinje kojima se hranimo.
Primarna mikroplastika namjerno se dodaje u proizvode i tako ispušta u okoliš, a 15-31% mikroplastike je u morima.
Glavni izvori: trošenje sintetičke odjeće (35 posto primarne mikroplastike),
potrošnja automobilskih guma (28 posto) te proizvodi za njegu lica i tijela (mikrokuglice se upotrebljavaju u proizvodima za piling, 2 posto). Sekundarna mikroplastika nastaje raspadanjem, odnosno razgradnjom većih komada plastike, kao što su vrećice, boce i ribarske
– Mikroplastiku čine mali dijelovi plastičnog materijala, obično manji od 5 milimetra.
– 331 milion barela nafte i tečnog prirodnog plina iskorišteno je za izradu plastičnih proizvoda u Americi. – Mikroplastika sadrži toksične spojeve: ftalate, usporivače gorenja, bisfenole A
– 170 hemikalija koristi se za proizvodnju plastike.
– 54% morskih sisavaca zaplete se u nju ili je proguta.-
– 92% morskih ptica proguta plastike u količini jednakoj pet posto njihove težine.
– Sedam od deset riba u Jadranu u sebi ima mikroplastiku.