U Podrinje identifikacijskom projektu (PIP) u Tuzli, u okviru Komemorativnog centra Tuzla, posmrtni ostatci žrtava, njih 46 koje će ove godine naći svoj vječni smiraj u Memorijalnom centru Potočari, spakovani su u tabute.
U narednim danima, zeleni tabuti sa imenima žrtava genocida počinjenog u julu 1995. godine u Srebrenici, bit će prebačeni u prostorije JKP “Gradska groblja” odakle će biti prevezeni u Potočare kako bi 11.jula žrtvama genocida bila klanjana kolektivna dženaza.
Kao i ranijih godina, tužna povorka sa tabutima iz Visokog uputit će se prema Sarajevu, odakle će biti ispraćeni za Srebrenicu.
Većina posmrtnih ostataka žrtava koje će biti ukopane ove godine su ekshumirani iz masovnih grobnica koje su otkrivene prije osam, deset, 12, 15, neki čak i prije 20 godina. Njihovi posmrtni ostaci su se od tada do danas nalazili na policama mrtvačnice u Tuzli, a porodice su tek ove godine smogle snage da se odluče na zvaničnu identifikaciju i ukop.
U većini sanduka su nepotpuni skeleti, po nekoliko kostiju. Neka tijela su kompletnija, a u nekim tabutima je tek par kostiju.
Među žrtvama koje će biti ukopane ove godine nalaze i tri maloljetnika. Radi se o dječacima koji su imali samo 16 i 17 godina kada su ubijeni. Bit će ukopani i blizanci Samir i Semir Hasanović, imali su samo 20 godina u trenutku smrti. Njihovi posmrtni ostaci su pronađeni u različitim masovnim grobnicama. Konačan smiraj će naći i otac i sin – Hajdin i Sead Hukić. Ovo je treći sin Hajdina koji je nestao. Dva sina su ranije ukopana, a za jednim se još traga. Ova kompletna porodica je ubijena.
U prostorijama Podrinje identifikacionog centra nalaze se posmrtni ostaci još 65 žrtava koje su identifikovane DNK metodom, ali koje porodice još uvijek nisu zvanično identifikovale.
Kada su u pitanju žrtve koje imaju identitet, koji je utvrđen DNK metodom, takvih je još skoro 100 u Podrinje identifikacionom projektu. Govorimo o žrtvama genocida počinjenog u Srebrenici. Zatim, 65 žrtava je identifikovano DNK metodom, ali porodice još nisu pristupile zvaničnoj identifikaciji. Razlog tome je uglavnom mali broj posmrtnih ostataka ovih žrtava i porodice se nadaju da će u narednom periodu pronaći dodatne dijelove skeleta. Tu su i 32 žrtve koje su identifikovane i DNK metodom i od strane porodica, međutim, još nisu dali saglasnost za njihov ukop. Imamo i jedan broj posmrtnih ostataka koji uopće ne mogu biti identificirani, takvih je više od 90 jer nemamo podudaranja sa krvnim uzorcima porodica žrtava – potvrđeno je ranije iz Instituta za nestale osobe u BiH.