Semir Krnjić je mladi konobar iz vezirskog grada Travnika, koji se bavi ovim ugostiteljskim poslom duži niz godina. Svoj mir nalazi u čitanju i pisanju. Koliko uživa u tome dovoljno govori podatak da je napisao više od 400 pjesama, dvadeset priča, nekoliko eseja i tri knjige.
Ovaj skromni mladić na početku razgovora za Oslobođenje govori kako je samo jedan u nizu ljudi koji rade i bore se da uspiju u onome što vole.
– Od početka srednje škole bavim se pisanjem. Volim to. Iako me je bilo stid reći, potajno sam pisao. Djevojke su uvijek posebno gledale muškarce koje pišu, smatrali ih emotivcima, u tom trenutku, bio sam golman u gradskom klubu nisam želio biti emotivac već fudbaler. Kažu s insanom raste i ono što voli i što mu je nafaka, govori nam Krnjić.
Otkriva nam da uskoro izlazi i njegova četvrta knjiga te da je nedavno napisao i svoju 450. pjesmu.
– Pet puta sam učestvovao u zajedničkim zbirkama poezije, proze i pjesama. Bio sam i recenzent, tako da ljubav prema pisanoj riječi sigurno je radost moje duše. Mnogo volim da čitam, posebno me je obradovalo to što sam upoznao mnogo pisaca koji pišu više nego što ja godina imam. Najemotiviji trenutak sam doživio krajem prošle godine kada je bila promocija mojih knjiga. Sala je bila puna, sve draga lica tu. Iako mi ugostiteljski posao oduzima mnogo vremena, pronašao sam način da pišem, priča naš sagovornik.
Dvadesetčetverogodišnji Travničanin uskoro objavljuje nove dvije knjige pod nazivom ‘Ramazanski dnevnik 1’ i ‘Ramazanski dnevnik II’
Semir je u svojim dnevnicima pisao o ramazanu bez zajedničkih namaza, iftara, mevluda, sijela, prela i sve ono što ramazan sa sobom donosi. Tačan broj zaraženih, preminulih, naredbe i zabrane koje su donošene.
U svojim knjigama opisuje stanja ljudi, strah, paniku koja nastaje pojavom pandemije.
– Nove dvije knjige ‘Ramazanski dnevnik I ‘ i ‘Ramazanski dnevnik II’ govore o ramazanu u vrijeme korone, to recenzenti porede sa Bešeskijom. Vodio sam evideniciju: broj zaraženih, umrlih, oboravljenih, mjere i zabrane, moje priče, moj dan gdje sam proveo i pojave u narodu koje su nastale. Dva ramazana na više od tristo stranica, recenzenti su eminetni dokori, profesori, hafizi, što još više motiviše i govori da sam uradio dobru stvar, ponosno govori Semir Krnjić.