Čuvajte Republiku Srpsku, poručio je onomad katolik, predsjednik HDZ-a, samoproglašeni vaskoliki vođa bh. Hrvata Dragan Čović podilazeći separatistima u Narodnoj skupštini bh. entiteta RS. Malo više od dva mjeseca poslije odgovor mu je indirektno poslao zamjenik gradonačelnika Žarko Kovačević Prijedora iznoseći fašistički stav o bh. katolicima, koji se uglavnom izjašnjavaju kao Hrvati.
Na Uskrs je Kovačević odlučio da poruči kako se to brani Republika Srpska navodeći u “uskršnjoj čestitki” da se gnuša katolika i katoličkog klera. Jer kako drugačije sačuvati tvorevinu nastalu na kostima Bošnjaka i Hrvata nego li porukom “daleko im lijepa kuća”. No, koga to još može začuditi ako se zna podatak da je od 6.316 prijeratnih Hrvata u gradu na Sani ostalo tri puta manje žitelja, prema popisu iz 2013. u Prijedoru ih živi 1.762.
Teško je shvatiti kako su se ti prijedorski Hrvati osjećali ovog Uskrsa, a očito je da je Kovačević na svoj način shvatio zamolbu Čovića u NSRS da “ostave dovoljno otvorena vrata i za druga dva naroda, pa i za hrvatski narod”. Jer, Kovačević bi najradije otvorio sva moguća vrata da “Vatikanisti” kolektivno napuste Prijedor. Druga vrata otvorio bi za Bošnjake i tako sačuvao etnički čistu, pravoslavnu, srpsku zemlju bez onih kojih se gnuša.
I nije ovo prvi ispad, a sigurno ni posljednji. U Republici Srspkoj ugroženima se Bošnjaci i Hrvati osjećaju već godinama. Nezaštićeni od entitetske policije dostupna su meta različitim fašističkim i četničkim grupama, koje ih kontinuirano straše i progone. Grafiti po džamijama i crkvama, svinjske glave pred kućama, pucanja, četnički folklor i ko zna šta sve ne iz arsenala sljedbenika Draže Mihailovića.
Incidenti u RS u kojima su mete povratnici, bili oni verbalne ili neke druge prilike, smjenjuju se kao na traci. Tako jedan incident gura drugi u zaborav, pa se danas malo ko sjeća devetojanuarske parade četništva i veličanja osuđenih ratnih zločinaca Ratka Mladića i Radovana Karadžića u centru Prijedora. Naravno, većina vinovnika takvih incidenata koji postaju uobičajena pojava nije pronađena. Zanimljiva je međutim izjava gradonačelnika Prijedora Slobodana Javora povodom tih događaja: “Ja, kao gradonačelnik, mogu da kažem da se Gradska uprava Prijedor zalaže za suživot, mir i toleranciju. S tim u vezi mogu da kažem da je razgovor naš najbolji saveznik te se na taj način i dogovoramo između sebe u Prijedoru jer nikom nije u interesu bilo kakav incident bilo sa koje strane. Sve ostalo prepuštamo nadležnim institucijama da urade svoji dio posla”.
Nadležne ustavnove za vandale koji ulicama pronose folklor zločina jesu policijske institucije, ali u slučaju Kovačevića nadležna ustanova je Gradska uprava Prijedora, pa će biti zanimljivo kako će gradonačelnik Javor postupiti u slučaju svog zamjenika i njegovih fašističkih poruka katolicima. Kada se slična situacija desi u uređenim sistemima pronosioci poruka fašizma budu prvo sankcionisani smjenom, pa tek onda pravosudno. No, u entitetu RS teško je očekivati da procesuiran bude čovjek koji je samo rekao ono što je politika od postanka ovog entiteta.
Ohrabrenje u svojim sumanutim izlivima fašizma Kovačević i njemu slični svakako pronalaze u aktuelnom momentumu u kojem se nalazi bh. društvo, a posebno onaj dio u manjem bh. entitetu. Jer, dok politički lider bh. Srba Milorad Dodik priča o RS kao nezavisnoj državi, dok prijeti disolucijama, Kovačević i njemu slični bivaju slobodni da napadaju i vrijeđaju koga hoće.
Ipak, Kovačević i ulični pronosioci četništva spadaju u prvi ešalon miševa koji se nakon malo pritiska povuku. Tako je zamjenik gradonačelnika Prijedora nakon otkrivanja njegovih šovinističkih “čestitki” katolicima opustošio svoj Facebook profil do te mjere da ni slika nije ostala. Nestao bestraga čovjek koji je tako hrabro odaslao poruke “Vatikanistima”.
Dokaz je to da bi ešaloni koji slave zločine nestali kada bismo svi učinili malo više da pojačamo pritisak i počnemo djelovati prije njihovih fašističkih akcija. A odlaskom ešalona miševa kojima su Mladić i Karadžić heroji, a Dodik idol u temeljima bi bila poljuljana i njegova separatistička politika. Očekivati da ih sankcionišu institucije entiteta nastalog na zločinima je utopistički, zato bi država Bosna i Hercegovina morala konačno početi reagovati i zaštititi svoje građane bonjačke i hrvatske narodnosti koji se u RS osjećaju kao Kurdi.
U suprotnom će Čovićevi partneri sačuvati etnički čistu Republiku Srpsku!