Sinoćnji intervju Christiana Schmidta na BN televiziji uz sve svoje kontroverze i zbunjujuće nedorečenosti za sada je ostao bez bilo kakvih reakcija na poruke upućenim.
Ona najintrigantnija ili je shvaćeno kao Schmidtov lapsus ili pak, zbog svoje ubitačne zvučnosti nije naišla na svoj podrazumijevajući odgovor.
Kao i puno puta ranije umjesto onih dobroplaćenih sa izbornim mandatom red je da mu odgovore ako ništa mediji.
“Iako sam ja političar a ne diplomata, ovdje sam isto tako Bavarac i dobro znam da se u saveznoj državi mogu dati prava saveznima pokrajinama kao što je u Njemačkoj ili kako je to slučaj u BiH i entitetima tako da ta zabrinutost nije opravdana i do toga neće doći. Ja imam razumijevanja za regionalne posebnosti i one se moraju poštovati”, kazao je Schmidt.
Iskrivljeno ustavno poređenje Savezne Republike Njemačke sa ustavnim poređenjem dejtonske BiH je ništa drugo nego uvođenje potpunog diskontinuiteta Schmidtovog poimanja ustavnopravnog karaktera BiH u odnosu na sve pređašnje visoke predstavnike koji su jezdili bosanskim političkim bespućem.
Počev od Carla Bildta pa do već bivšeg Valentina Inzka.
Najmanje što je Schmidt sa sobom mogao donijeti u mandat jeste spoznaja da Dejtonska BiH kao produkt međunarodnog sporazuma o miru u BIH nije ništa drugo nego po svom sadržaju decentralizirana država sa elementima federalizma kojega je opasno porediti sa bilo kojim živućim federalizmom te ga valja prepoznati kao sui generis (posebne vrste) i u tome se slažu svi ustavnopravni autoriteti koji su se bavili Dejtonom.
Iz ovakvog karaktera (sui generis federalizma) su djelovali Schmidtovi prethodnici na način jačanja državnih institucija, ali ne na štetu njenih poddržavnih administrativnih aranžmana nego uz dosljednu primjenu u Dejtonu postojećih ustavnih kapaciteta, a koji nisu samo i isključivo vezani iz člana 2 DMS-a Aneksa 4.
Paralelizam koji Schmidt bez trunka zadrške uspostavlja između Savezne Republike Njemačke i BIH nije ništa drugo nego izlazak u susret konceptu sastavljene države, a koju u političkom narativu Dodik ustrajno prinosi odrednicom ‘državna zajednica’.
Više kontinuiranih problematičnih Schmidtovih izjava, ma koliko naknadno bili peglani, ipak slute zaključku da se ne radi o gafu i lapsusu novaka Schmidta, nego prije će biti da nam se na paračeske slaže i nudi rebus njegove političke agende, a koja potvrđuje konstataciju o nekoj novoj Bosni, udaljenoj od one izvorne dejtonske i mnogo bliža onoj iz realpolitičkog diskursa.
Stiče se utisak da ovakav diskontinuitet za cilj ima prepakiranje BiH u etnoteritorijalnu zajednicu koja bi bila labava konfederacija sa saveznom državom BiH nalik na onu iz parabole sa Njemačkom.
E, upravo takva Bosna i Hercegovina nije ništa drugo nego priprema terena za uspješnu operaciju drugog koraka – njena disolucija.
Moguće da nakon izgovorenog ponovo budemo izvrgnuti manipulativnom peglanju rečenog, no, višestruki lapsusi više nisu probavljiva roba. Valja pozornije pratiti svaki Schmidtov istup a konkretno djelovanje navodno poslije toga slijedi. Kako stvari stoje onaj koga su zmije jele ima, ne samo pravo, već i obavezu da se guštera (lapsusa) boji.