U posljednjih nekoliko godina jedan od nosećih stubova vlasti države BiH ozbiljno je uzdrman zahvaljujući glavnoj tužiteljici Gordani Tadić i njenim pojedinim saradnicima.
Koalicija SNSD i HDZ preuzela je u svoje ruke pravosudne funkcije i njima suvereno upravlja, a upravo bi pravosudni sistem jake i stabilne države trebalo biti neovisno i profesionalno pravosuđe od čega je BiH, nažalost, miljama daleko.
Nisu samo pojedinci iz HDZ i SNSD uključeni u rušenje države BiH preko pravosudnih institucija, ima i određeni broj Bošnjaka koji radi svojih ličnih interesa pasivno posmatraju ili sudjeluju u takvim nečasnim radnjama.
Dolaskom Gordane Tadić na poziciju glavne tužiteljice BiH došlo je do masovnog podizanja optužnica protiv pripadnika Armije i policije Republike BiH.
Analiza tih optužnica je veoma jednostavna i slikovita.
Tamo gdje je Armija Republike Bosne i Hercegovine napravila najveće uspjehe i porazila agresorsku Vojsku Srbije i Vojsku samoproglašene Srpske BiH uslijedile su optužnice za UZP i navodne zločine nad civilnim stanovništvom.
Obzirom da najčešće nema civilnih žrtava onda se pripadnici agresorskih snaga predstavljaju kao zarobljenici i tako se montiraju sudski procesi jedni za drugima.
Da bi podigla sebi rejting kako i Hrvati nisu pošteđeni Gordana Tadić sa svojim izabranim i odanim saradnicima podiže optužnicu protiv heroja odbrane BiH iz Zapovjednog područja Orašje na čijem čelu je bio general Đuro Matuzović.
Područje Orašja je teritorijalno mali prostor, ali je simbol zajedničke odbrane Hrvata i Bošnjaka gdje su svi korpusi samozvane VRS, samozvane Vojske Srpske Republike krajine i Vojske Srbije polomili zube i poraženi. Dio Posavine je ostao i ostat će kost u grlu velikosrpskoj ideji stvaranja Velike Srbije.
Peti korpus Armije R BiH je zajedno sa Hrvatskom vojskom i Hrvatskim vijećem odbrane porazio sve agresorske vojske u bosanskoj Krajini da bi Gordana Tadić podigla optužnicu protiv legendarnog komandanta Atifa Dudakovića i njegovih saboraca za UZP. Prema standardima koje je uspostavila Gordana Tadić odbrana države i poraz agresorskih snaga je zabranjen i to je ratni zločin iako je po Međunarodnom humanitarnom pravu potpuno legitimno poraziti agresorske snage i odbraniti državu.
Upravo je glavna tužiteljica Gordana Tadić zauzela tako visoku poziciju na kojoj ima sve privilegije zahvaljujući braniocima Republike BiH koje ona danas optužuje. Da li je ovo zemlja sa najvećim brojem apsurda i nepravde?
Komandant A RBiH general Rasim Delić je na suđenju Hagu dokazao da su dobrovoljci u Odredu El-mudžahid bili van kontrole Armije RBiH i da su ratovali po svojim pravilima. Nakon toga Gordana Tadić je podigla optužnicu protiv generala Sakiba Mahmuljina, komandanta Trećeg korpusa kako bi promijenila činjenično stanje utvrđeno u Hagu i na bilo koji način nanijela štetu časnoj odbrani branilaca BiH.
Svima je poznato učešće ruskih, grčkih, srbijanskih i dobrovoljaca iz mnogih država u agresiji na BiH u redovima Vojske Srbije i VRS. Nikada niko u Tužilaštvu BiH nije o tome progovorio, a o optužnicima također nema ni govora.
General Sakib Mahmuljin i njegova porodica su žrtva masovnih zločina u njegovom rodnom Kozarcu. Ubijena su mu braća i mnogobrojna rodbina, ali Gordana Tadić ne podiže optužnice za udruženi zločinački poduhvat u Prijedoru gdje pobijeno na hiljade Bošnjaka i Hrvata, desetine hiljada prošlo kroz logore, a stotine hiljada protjerano iz svojih domova, tužiteljici je važnija Vozuća za koju je presuđeni zločinac Radovan Karadžić govorio da se tu brani Moskva.
U Vozući je 3. korpus pod komandom generala Sakiba Mahmuljina porazio VRS i stvorio uvjete za nastavak operacije za oslobađanje cijele Posavine. Zbog tog poraza VRS danas odgovara general Mahmuljin jer je projekat stvaranja Velike Srbije tada ugašen.
Ukupan broj zarobljenih pripadnika od strane Mudžahedina prema optužnici je oko 50 za koje se tvrdi da su pobijeni.
General Mahmuljin je prvostepenom presudom Suda BiH presuđen je jer nije kaznio počinitelje. Da li će i kada Gordana Tadić odgovarati što ne procesuira rušitelje institucija BiH i negatore genocida.
Pored Gordane Tadić sudije Suda BiH koje su osudile Mahmuljina Mira Smajlović, Mediha Pašić i Zoran Božić, a koji su se osjetili ugroženo i tražili zaštitu od SIPA-e, morali bi znati da im je obaveza raditi u skladu sa dokazima i istinom. Dakle, javnost i žrtve imaju pravo na uvid u rad Tužilaštva i Suda, pa spominjanje njihovih imena ne bi trebalo predstavljati problem.
Nikome u ovoj državi nije dozvoljeno da se krije iza svoje pozicije i funkcije. Građani BiH koji su sve siromašniji plaćaju javne radnike, a oni su dužni raditi u interesu države i tog istog naroda. Milan Tegeltija je nakon opstrukcija rada Suda na mjestu predsjednika VSTV-a završio kao savjetnik Miloradu Dodiku i time pokazao svoju “profesionalnost”.
Nažalost ima i drugih primjera osoba iz pravosuđa koji se i nakon okončanja mandata udobno smještaju u politiku. Ali, sve se to vidi i uporno dokazuju da nisu nezavisni kako se vole predstavljati.
Ali to će u konačnici pokazati vrijeme, ali ono curi. Sudnice su pune pripadnika Armije RBiH, dok Milomir Savčić, optuženik za genocid i ini drugi u hladovini Srbije, a zahvaljujući potezima pravosuđa, smije i prkosi žrtvama i njihovim porodicama.
